Katajev (Kataev) [kata'if], Valentin Petrovič, ruski književnik (Odesa, 28. I. 1897 – Moskva, 12. IV. 1986). Bio je isprva poznat po satiričkom romanu Pronevjeritelji (Rastratčiki, 1926), zatim i po komediji Kvadratura kruga (1928., prevedena za HNK 1930), s temom stambenoga pitanja. Vrijeme, naprijed! (Vremja, vperëd!, 1932) »proizvodni« je roman u »filmskom« stilu, dok je veliki uspjeh postigla autotematizacija u romanu Bijeli se usamljeno jedro (Beleet parus odinokij, 1936). Estetici socijalističkoga realizma suprotstavio je vlastiti »mauvizam« (franc. mauvais: loše) u tekstovima Sveti zdenac (Svjatoj kolodec, 1965), Trava zaborava (Trava zabvenija, 1967) i Kockica (Kubik, 1969., svi prevedeni), koji se odlikuju asocijativnim nizovima, putopisnim fragmentima (Amerika), montažom memoarskih ulomaka i literarnih sjećanja (o I. A. Bunjinu i V. V. Majakovskome), pa i novim tumačenjima zlodjela rus. prevrata u Odesi, koje je u memoarskoj prozi Vijenac moj od alem-kamena (Almaznyj moj venec, 1978) sklon bio pripisati L. Trockomu.
