kalvinizam (novolat. calvinismus), grana protestantizma zasnovana na reformacijskim načelima XVI. st. i na teološkom naučavanju J. Calvina (1509–64). Obuhvaća reformirane crkve u Švicarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Slovačkoj, Madžarskoj, Rumunjskoj (Transilvanija), SAD-u, Kanadi i Južnoafričkoj Republici; oko 40 mil. sljedbenika. Nastao je u Ženevi, gdje je J. Calvin 1541. ustrojio prvu kalvinističku Reformiranu crkvu. Odande se kalvinizam raširio po Francuskoj (Confessio gallicana, 1559; → hugenoti), zatim po sjevernoj Nizozemskoj (Confessio belgica, 1561), Engleskoj i Škotskoj (→ puritanci), Poljskoj i Ugarskoj. Engleski puritanci prenijeli su ga u engleske američke kolonije (SAD, Kanada), a nizozemski kalvinisti u južnu Afriku. Kalvinistički nauk obilježava teocentrizam (Božja veličina i svemoć), pesimističan odnos prema čovjeku (ništavnost i grješnost), ikonoklazam (naglašena transcendencija i oprez prema idolima), radikalno shvaćena predodredba (predestinacija). Od katolicizma se razlikuje protestantskim naučavanjem o spasenju (vjera, milost i Sveto pismo suprotstavljeni crkvenoj ustanovi i sakramentima), a od luteranstva radikalno shvaćenom predestinacijom i naučavanjem o neodoljivoj milosti. Bogoštovlje je pojednostavnjeno i služi se živim jezicima. Crkve su bez oltara, slika, kipova, imaju samo propovjedaonicu (»sveta praznina«). Postoje samo dva sakramenta, krštenje i Gospodnja večera (euharistija). Odbacuje se transsupstancijacija i stvarna prisutnost pa se sakramenti shvaćaju simbolički. Crkvena zajednica organizirana je po načelima prezbiterijalnosti i izbornosti (ženevske Crkvene odredbe, 1541), i ima četiri kategorije vjerskih službenika: pastore, doktore, starješine (prezbiteri) i đakone. Pastori propovijedaju i dijele sakramente, doktori (učitelji) poučavaju mlade, starješine su zaduženi za crkvene poslove, disciplinu i duhovno vodstvo, a đakoni se brinu za bolesnike i karitativnu djelatnost. Kalvinističko ćudoređe zastupa etičku strogoću i svojevrsnu svjetovnu askezu (umjerenost, čednost, skromnost i poslovnost). Uspjeh u poslu i stjecanju materijalnih dobara smatra se Božjim blagoslovom i znakom odabranosti, jednako kao i sveukupan moralni život. Glavni su kalvinistički reformacijski teolozi: J. Calvin, Théodore de Bèze, Guillaume Farel; od novijih teologa najpoznatiji je K. Barth te P. Ricœur i Denis de Rougemont, filozofi kalvinističkoga nadahnuća.
