puritanci (engl. Puritans, od kasnolat. puritas: čistoća).
1. Pripadnici reformnoga pokreta unutar engleskoga protestantizma nastaloga oko 1560. s ciljem da dovrši reformaciju i da »očisti« posljednje natruhe katolicizma. Nastojali su vratiti crkvi njezinu evangelističku čistoću, uspostaviti izvornu biblijsku Crkvu, odbaciti sve katoličke elemente (obrede, liturgijsko ruho), uspostaviti strogo svetkovanje nedjelje, umjesto episkopalnoga ustrojstva zajednica uvesti prezbiterijalno. Kako se nisu priključili 1559. osnovanoj Anglikanskoj crkvi, bili su nazvani odmetnicima (engl. Dissenters). Državne vlasti i Anglikanska crkva započeli su 1583. progoniti puritance pa su se oni počeli iseljavati, najprije u Nizozemsku, a potom i u Sjevernu Ameriku. Za vladavine Stuarta (Jakov I., Karlo I.) pokret je traženjem proširenja parlamentarnih prava poprimio i politički značaj. Cromwellovom pobjedom puritanci su ostvarili političku prevlast te su radikalno pokušali promijeniti crkvene i društvene prilike (dokinuće biskupstva, protjerivanje anglikanskoga svećenstva, uklanjanje orgulja iz crkve, zatvaranje kazališta). Restauracijom Stuarta situacija se promijenila, da bi Akt o toleranciji (1689) osigurao prava svih (protestantskih) vjerskih zajednica. S vremenom su se puritanske struje organizirale u samostalne crkve i sljedbe (prezbiterijanci, baptisti, kvekeri). – Puritansko poimanje crkvenih i društvenih struktura i iz toga proizišle težnje utjecali su i na englesku i američku književnost (teme bijega od svijeta, nabožno štivo), kao i na američku duhovnu klimu općenito (napose u Novoj Engleskoj).
2. Općenito, osobe pretjerano strogih vjerskih ili moralnih nazora; čistunci.
