Joliot-Curie [žɔl·jọ' kyʀi'], Irène, francuska kemičarka i fizičarka (Pariz, 12. IX. 1897 – Pariz, 17. III. 1956). Kći Marije Curie-Skłodowske i Pierrea Curiea. Doktorirala (1925) i radila u Radijskom institutu u Parizu, bila profesorica na Sorbonnei (od 1934). Sa suprugom Frédérickom Joliot-Curieom otkrila je postupak dobivanja novih radioaktivnih elemenata: dušika od bora, fosfora od aluminija, silicija od magnezija. Primjerice, ozračujući alfa-česticama stabilni izotop aluminija, dobila je nestabilni izotop fosfora: 27Al + 4He → 30P + 1n. To je otkriće omogućilo jeftino dobivanje radioaktivnih kemijskih elemenata i njihovu upotrebu u medicini. Proučavala je djelovanje neutrona na teške jezgre (1938), što je bilo prvi korak otkriću upotrebe energije iz jezgre atoma. Nakon II. svjetskog rata sudjelovala u radu Komesarijata za atomsku energiju. Za otkriće postupka dobivanja novih radioaktivnih elemenata dobila (1935) sa suprugom Nobelovu nagradu za kemiju. Po njoj je nazvan krater na Veneri (Joliot-Curie).