Jojić, Ljiljana, hrvatska filmska i TV redateljica te leksikografkinja (Bileća, BiH, 28. X. 1940). Kći montažerke Lidije Jojić. Diplomirala je 1964. južnoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala 1967. sociologiju književnosti na sveučilištu Essex u Colchesteru. Od 1969. u statusu slobodne umjetnice, a od 1990. zaposlena na HRT-u. Filmsku je karijeru počela trima kratkometražnim dokumentarnim filmovima etnografske i umjetničke tematike, Zeleni Juraj (1969), Paške čipke (1970) i Vrata majstora Radovana (1971). Kompiliravši u omnibus-filmu Priko sinjeg mora (1979) kratkometražne igrane filmove Mater (1976), Medvidica (1977) i Ukleti brod malog Frane Kalafatova (1978), koji u tri priče prema scenarijima Krune Quiena lirski prikazuju sjećanja na djetinjstvo na sredozemnom otoku, postala je jedinom redateljicom koja je u hrvatskoj kinematografiji prije 1990-ih realizirala cjelovečernji igrani film. Na televiziji je režirala igrane TV filmove Lidija (1981) i Jedan cijeli ljudski vijek (1984), prvi o ženi, a drugi o obitelji koji se u Zagrebu za II. svjetskog rata odupiru režimu, te Studeni (1989), kao i kriminalističku seriju Dosije (1986), dok je u zapaženoj TV seriji Nepokoreni grad režirala samostalnu dugometražnu epizodu Glumac (1982). Osobito se istaknula obrazovnim TV emisijama i filmovima kojih je režirala više od 500, mahom o hrvatskoj književnosti i pismenoj kulturi, u dokumentarnoj ili dokumentarno-igranoj formi (Glagoljska pismenost, I–VII, 1981–82; Marko Marulić Splićanin, I–IV, 1985; Marin Držić i njegovo doba, I–IV, 1986; Petar Hektorović, I–II, 1988; Hanibal Lucić, I–IV, 1988; Hrvatski leksikografi i gramatičari, I–VI, 1992; Dogodovštine Petrice Kerempuha, I–V, 1994., prema Slavku Mihaliću; Povijest hrvatskog književnog jezika, I–X, 1992–93; Silvije Strahimir Kranjčević, 1993; Mladi Nazor, 1996; Hrvatska usmena književnost, I–XII, 1997–98; Hrvatsko ratno pismo, I–IV, 1997; Ivan Gundulić, 1997; Hrvatska književnost u europskom kontekstu, I–XIII, 1999). Režirala je i napisala mnogobrojne emisije u serijama Iz riznica hrvatskih muzeja, Fotografija u Hrvatskoj i Skica za portret. Nakon umirovljenja 2002. bila je urednica rječničkih izdanja u nakladničkim kućama Novi Liber i Školska knjiga; s Rankom Matasovićem glavna je urednica Hrvatskog enciklopedijskog rječnika (2002) i glavna urednica Velikog rječnika hrvatskoga standardnog jezika (2015).
