Jojić, Lidija, hrvatska montažerka (Imotski, 1. IX. 1912 – Velika Gorica, 1. V. 2006). Studirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bila je zaposlena u glazbenom odjelu Jadran filma (odnosno Dubrava filma) 1948–63., potom samostalna umjetnica. Jedna od pionirki filmske montaže u nas, istaknula se kao vodeća montažerka, tj. oblikovateljica zvuka (tzv. muzički voditelj) u hrvatskoj kinematografiji, surađujući u animiranim filmovima u produkciji Studija za crtani film Zagreb filma te na 58 igranih dugometražnih filmova do 1989., počev od filma Bakonja fra-Brne (Fedor Hanžeković, 1951). Zahtjevnošću uporabe glazbe i zvuka ističe se njezin doprinos u filmovima modernističke strukture: Koncert (1954) Branka Belana, H-8… (1958) Nikole Tanhofera, Licem u lice (1963) Branka Bauera, Prometej s otoka Viševice (1965) i Događaj (1969) Vatroslava Mimice te napose Kuća na pijesku (1985) Ivana Martinca, a oblikovanjem zvučne slike animirani filmovi Inspektor se vratio kući (1958) i Mala kronika (1962) V. Mimice te Satiemania (1978) Zdenka Gašparovića, u kojima je montirala i sliku. Kao montažerka zvuka surađivala je u igranim serijama i filmovima u proizvodnji Televizije Zagreb.
