Jezid bin Muavija

Jezid bin Muavija (arapski Yazīd bin Mu‘āwiya [jazi:'d bin mua:'wija]), drugi omejidski kalif (?, oko 645 – ?, 683). Ubrzo pošto je postao kalifom u Damasku (680), mnogi su se podložnici, koje je njegov otac Muavija I. uspješno nadzirao, pobunili. U bitki kod Karbale (680) pobijedio je vođu pobunjeničke vojske i pretendenta na prijestolje Huseina (sin kalifa Alija bin Abi Taliba), što je označilo početak dugotrajnih ratova između pobunjenih šijita i većinskih sunita. Jezid je vodio arapsku vojsku u opsadu Carigrada. Ojačao je upravni ustroj države, a kalifsku je vlast učinio nasljednom (→ omejidi). Utvrdio je obrambenu crtu u Siriji, poboljšao sustav natapanja u okolici Damaska te olakšao porezne namete nekim kršćanskim zajednicama.