Jeju

Jeju (Cheju) [čeu], otok južno od Korejskoga poluotoka, najveći u Južnoj Koreji; obuhvaća 1849 km² sa 605 619 st. (2015). Sa susjednim otočićima tvori istoimenu pokrajinu. Ovalna je oblika, dug 74 km, širok do 31 km. Građen je od vulkanskih stijena (bazalt i dr.); izdiže se simetrično od obale prema unutrašnjosti. U središtu otoka nalazi se planina i ugasli vulkan Hallasan s najvišim vrhom Južne Koreje (1950 m); u krateru vulkana je jezero, a na stranama vulkana i u okolici 368 parazitskih čunjeva (korejski oreum). Vulkan s okolnim područjem tvori nacionalni park (153,4 km²). Vulkan Hallasan, Geomunoreum (sustav kanala i špilja kojima je nekoć tekla lava) i Seongsan Ilchulbong (paleovulkanski čunj građen od tufa na istočnoj obali otoka) uvršteni su, pod imenom Vulkanski otok Jeju i kanali od lave, 2007. na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine. Klima je oceanska, pod utjecajem monsuna; prosječna se količina oborina kreće između 750 mm (Seongpanak) i 2500 mm (Hallasan). Uz tradicionalnu poljoprivredu (agrumi i dr.) i ribarstvo u novije doba se osobito razvio turizam. Glavni grad, luka i međunarodna zračna luka Jeju (451 758 st., 2015) nalazi se na sjevernoj obali otoka; na južnoj je obali najveći grad Seogwipo. Pomorska vojna baza.