Ivančević, Radovan, hrvatski povjesničar umjetnosti (Banja Luka, BiH, 13. II. 1931 – Zagreb, 18. I. 2004). Diplomirao 1955., doktorirao 1965. tezom o gotičkoj arhitekturi Istre na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao ikonografiju i renesansnu umjetnost. Istraživao je hrvatsku srednjovjekovnu i renesansnu umjetnost, modernu arhitekturu, ikonologiju i teorijske probleme interpretacije likovne umjetnosti (Umjetničko blago Hrvatske, 1996; Šibenska katedrala, 1998; Za Zagreb (suprotive mnogima) I. i II., 2001., 2003). Autor je monografija (Edo Kovačević, 1984), kataloga izložaba (Branko Ružić, 1993), niza dokumentarnih i televizijskih filmova te emisija za školsku televiziju o hrvatskoj likovnoj baštini (Dubrovački renesansni ljetnikovci), suvremenoj umjetnosti (Kako se gleda arhitektura) i umjetnicima (M. Rački, I. Rabuzin, V. Bakić). U seriji obrazovnih i element-filmova nastojao je razviti metodu vizualnoga mišljenja preko animiranog filma.
