indoiranski jezici, jedna od grana indoeuropske jezične porodice; dijele se na indijske indoarijske jezike (→ indija, jezici, indoeuropska jezična porodica), koji se govore u Nepalu, Indiji, Pakistanu, Bangladešu i Šri Lanki, i iranske jezike, koji se govore u Pakistanu, Afganistanu, Iranu, Tadžikistanu, istočnoj Turskoj i sjevernom Iraku, na Kavkazu, u srednjoj Aziji, na Pamiru. Vrlo je vjerojatno da postoji i treća skupina, koju čine nuristanski ili kafirski jezici (kati, vajgalski, zemjakski, aškunski, prasunski), koji se govore u istočnom Afganistanu (između 100 i 140 tisuća govornika) i u pakistanskom Kašmiru (blizina Chimala; između 10 i 14 tisuća govornika); gdjekad se pogrešno nazivaju ih i zapadnim dardskim jezicima. U prapovijesno su doba indoiranski jezici bili vrlo bliski u fonetskom razvoju, morfologiji i sintaksi. Najstariji predstavnici tih dvaju ogranaka, vedski sanskrt i avestički, dijele niz zajedničkih crta: glavno im je fonetičko obilježje podudaranje kratkog i dugog indoeuropskog a, e, o s jednim samoglasnikom, kratkim i dugim a (npr. sanskrtski manas »um, misao«, avestički manah, grčki ménos). Sličnost tih jezika bila je izrazita u protoiranskom i protoindijskom, osobito u fonetici (zamjena indoeuropskoga laringala s i, palatalizacija guturala ispred e, reduciranje završnoga nt u n) i morfologiji (npr. u deklinaciji imenica ženskog roda, konjugaciji pasiva, oblicima dvojine) te donekle u sintaksi (npr. genitiv i lokativ apsolutni). Uz niz sličnosti, u svojim gramatičkim ustrojima indoarijski i iranski su dijelili i rječnički fond (npr. sanskrtski yajña »žrtva«, avestički yasna), a i nazive božanstava i mitoloških likova (npr. sanskrtski mitra, avestički miþra). Indoarijci i Iranci sebe su označavali istim izrazom (sanskrtski arya, avestički airya, staroperzijski ariya), koji se i danas, u stegnutom liku, čuva u imenu Iran. Indoiranski su jezici bili jezici uprave i književnosti; na njima su sačuvani tekstovi koji pripadaju među najstarije indoeuropske zapise (Ṛgveda, Avesta). Za potonji razvoj iranskih jezika bio je značajan njihov dodir sa semitskim jezicima; suvremeni perzijski bio je osobito pod utjecajem arapskoga (npr. 40% imenica arapskog je podrijetla). Indoarijski su se jezici razvijali u dodiru s drugim indijskim jezicima, osobito dravidskima; u suvremenim indoarijskim jezicima, s iznimkom urdskoga, znatan je broj posuđenica iz sanskrta, ali fonetske, morfološke i sintaktičke značajke izrazito su obilježene konvergentnim razvojem s dravidskim jezicima (npr. postpozicije, red riječi, složeni glagoli, tzv. riječi eho itd.).
