Ibn al-Hajtam (arapski Abū ‘Alī al-Ḥasan ibn al-Ḥasan ibn al-Hayṯam [a'jϑam], latinizirano Alhazen), arapski astronom i matematičar (Basra, oko 965 – Kairo, oko 1040). Došao je u Egipat na poziv kalifa Hakima kako bi regulirao vodotok Nila. U tome nije uspio, ali je veći dio života proveo u Kairu i bavio se znanstvenim istraživanjima. Pridonio je razvoju optike, teorije brojeva, geometrije i prirodne filozofije, razvoju sustavnog proučavanja fizikalnih pojava i njihova povezivanja s teorijom, te izvođenju i opisivanju znanstvenih pokusa. Napisao je oko 100 djela, a sačuvano ih je 55.
Najpoznatije njegovo djelo, sedmosveščana Knjiga o optici (Kitāb al-manāẓir, 1011–21), prevedena je na latinski početkom XIII. stoljeća, a prvi je put tiskana pod nazivom Optički tezaurus… (Opticae thesaurus…, 1572). Sadrži opis anatomije ljudskog oka, model gledanja, zakone refleksije svjetlosti, opise istraživanja i matematičke analize pokusa zakona refrakcije, objašnjenje refrakcije sporijim gibanjem svjetlosti u optički gušćem sredstvu, objašnjenje duge, haloa, oblika pomrčine, tamne komore, prividnog povećanja promjera Sunca i Mjeseca kad se nalaze blizu horizonta i dr. U djelu Rješenja teškoća Euklidovih Elemenata (Ḥall šukūk fī Kitāb Uqlīdis) al-Haitam je istraživao pojedinačne slučajeve Euklidovih teorema, nudio alternativne konstrukcije i mijenjao neke neizravne dokaze izravnima. U djelu Sve o konikama (Maqāla fī tamām Kitāb al-Marūṭāṭ) rekonstruirao je osam izgubljenih knjiga o konikama Apolonija iz Perge. U najpoznatijem astronomskom djelu, O konfiguraciji svijeta (Hay’at al-‘ā lam), u skladu s prirodnom filozofijom svojega doba komentirao je Almagest Klaudija Ptolemeja.
Po njem su nazvani optički problem (Alhazenov problem: na sfernom zrcalu treba naći točku u kojoj će se svjetlost emitirana iz određenog izvora reflektirati prema oku promatrača), krater na Mjesecu (Alhazen) i planetoid (59239 Alhazen).
