Hong Kong (pinyin Xianggang [iaŋgaŋ], tradicionalno Hsiangkang: mirisna luka), posebna administrativna regija Kine (bivša britanska krunska kolonija) u jugoistočnome dijelu zemlje (na sjeveru graniči s kineskom pokrajinom Guangdong), uz obalu Južnokineskoga mora; obuhvaća 1114 km² (2021; površina u porastu zbog nasipavanja obale i drugih hidrotehničkih mjera).
Prirodna obilježja
Sastoji se od istoimenog otoka (81 km², 1 195 529 st., 2021), poluotoka Kowloona koji se sastoji od regija Kowloon (47 km², 2 232 339 st.) na jugu poluotoka i New Territories (802 km², 3 984 077 st.) na sjeveru te niza otoka i otočića (ukupno svi otoci 183 km², od čega Lantau 142 km²). Pretežno brežuljkasto-planinski kraj, građen od granita, bazalta i drugih eruptivnih stijena, s uzvisinama do 957 m (Tai Mo Shan u New Territories; otok Lantau do 934 m, otok Hong Kong do 552 m). Nizinsko područje pruža se u dolinama rijeka sjeverno od planine Tai Mo Shan (nizine Yuen Long i Sheung Shui). Kanal Victoria Harbour razdvaja otok Hong Kong od kopna, odnosno Kowloona. Rijeke su kratka toka; najdulja je rijeka Sham Chun (Szenzhen) koja srednjim i donjim tokom tvori granicu između Hong Konga i pokrajine Guangdong. Klima je suptropska, s vrućim i vlažnim ljetima te svježim i suhim zimama; najvlažniji (relativna vlažnost zraka oko 78%) je dio godine od svibnja do rujna, kada se javljaju i tajfuni. Srednja godišnja temperatura iznosi 23,5 °C (u siječnju 16,5 °C, u srpnju 28,9 °C), a količina oborina 2430 mm. Izvorne šume znatnim su dijelom iskrčene; u novije se doba provodi pošumljivanje. Šume prekrivaju 26%, grmolika vegetacija 23%, travnjaci 16%, a obrađeno tlo 4,4% površine (2021).
Stanovništvo
U Hong Kongu prema popisu iz 2021. živi 7 413 070 st. Gustoća naseljenosti, koja iznosi u prosjeku čak 6654 st. na 1 km² (2021), vrlo je neravnomjerna; najveća je u području Kowloona (47 497 st./km²), dok na pojedinim otocima iznosi manje od 1 st./km². Najgušće je naseljen pojas uz kanal Victoria Harbour – južna obala Kowloona i sjeverna obala otoka Hong Konga, u kojem živi gotovo polovica stanovništva (gradsko područje s najviše nebodera u svijetu). Urbano područje Victoria sa sjedištima političkih tijela i mnogih međunarodnih trgovačkih i financijskih institucija nalazi se u zapadnome dijelu sjeverne obale otoka Hong Konga. Nekoć slabo naseljeno područje New Territories u zaleđu Kowloona sa selima i malim gradovima u dolinama rijeka (1950-ih imalo je oko 12% ukupnoga stanovništva) u novije se doba naglo razvilo (ondje je 2021. živjelo 48% populacije) izgradnjom satelitskih gradova (New Towns: Tuen Mun, Sha Tin, Tseung Kwan O i dr.). Nekoć je velik broj stanovnika živio na malim brodicama (džunkama i dr.; 136 800 st., 1961), ali je zbog urbanizacije i smanjenog intenziteta ribarstva njihov broj znatno opao (17 620 st. 1991., a samo 1125 st. 2021). U doba dolaska Britanaca (1841) na otoku Hong Kongu živjelo je samo 7450 st., nakon čega je broj stanovnika snažno rastao: 1861 (nakon pripajanja Kowloona) broj stanovnika iznosio je 119 321, godine 1901 (nakon pripajanja područja New Territories) 368 987, a 1931. 840 473 st. Nakon II. svjetskog rata, zbog velikog broja izbjeglica iz kontinentalne Kine, broj stanovnika porastao je 1951. na 2,1 milijun, a 1981. na 5,0 milijuna. Zbog ograničavanja broja imigranata od 1980-ih porast je ublažen, a od 2019. broj stanovnika počeo se smanjivati (prosječno 0,65% godišnje) zbog starenja stanovništva (udjel mlađih od 14 godina smanjuje se, a starijih od 65 raste). Očekivano trajanje života među najvišima je u svijetu (88,1 godina za žene, a 82,7 godina za muškarce, 2020). Stanovnici su uglavnom Kinezi (91,6%, 2021); Filipinaca je 2,7%, Indonežana 1,9%, Indijaca 0,6%, Nepalaca 0,4%, Pakistanaca 0,3%, a ostalih 2,5%. Od vjernika, najviše je budista i taoista. Službeni su jezici kineski (kantonski dijalekt, a u novije doba sve je više u uporabi mandarinski) i engleski. Hong Kong ima desetak sveučilišta, od kojih je najstarije (University of Hong Kong) utemeljeno 1911 (ostala su osnovana uglavnom 1990-ih).
Promet
Duljina cestovne mreže iznosi 2193 km (2021). Željeznička pruga (vlakovi velike brzine) povezuje Kowloon sa Shenzhenom i Guangzhouom (Cantonom; 34 km u Hong Kongu); urbanizirana su područja povezana nadzemnom i podzemnom željeznicom. Na dobro razvijen javni promet otpada oko 90% ukupnoga putničkog prometa. Otok Hong Kong povezan je s Kowloonom, odnosno kopnom, trajektnim vezama i vrlo prometnim podmorskim tunelima. Most Tsing Ma (željeznički i cestovni; glavni lučni raspon 1377 m) koji spaja otok Lantau s kopnom ubraja se u viseće mostove s najduljim rasponom u svijetu. Cestovni most dug 55 km, otvoren 2018., povezuje Hong Kong s gradovima Zhuhaijem i Macaom na zapadnoj obali delte rijeke Zhu (Biserna rijeka); sastoji se od mosta ukupne duljine 22,9 km i tunela dugog 6,7 km (ukupno 29,6 km), 12 km pristupnih cesta (vijadukt i tunel) na strani hongkonškog otoka Lantaua i 13,4 km pristupnih cesta sa strane grada Zhuhaija. U morskom kanalu Victoria Harbour nalazi se izvrsna i prostrana luka; ukupan je lučki morski promet 2021. iznosio 149,3 milijuna tona, a promet riječnih luka 64,5 milijuna tona. Hongkonška se luka (glavni terminal Kwai Tsing na zapadnoj obali Kowloona) ubraja u najmodernije i najprometnije kontejnerske luke u svijetu (18,8 milijuna kontejnera, 2021). Važna je i trajektna luka, osobito za veze s Macaom. Novoizgrađena (1998) zračna luka na otočiću Chek Lap Kok ispred otoka Lantaua (promet 71,5 milijuna putnika u 2019) zamijenila je kapacitetom manju luku Kai Tak (Kowloon).
Novac
Novčana je jedinica hongkonški dolar (dollar, HK$, HKD); 1 hongkonški dolar = 100 centa.
Gospodarstvo
Nakon prelaska pod suverenitet Narodne Republike Kine 1997., Hong Kong je zadržao kapitalistički tržišni sustav. Vrijednost BDP-a povećana je sa 177,3 milijarde USD (1997) na 368,1 milijardu USD (2021). BDP po stanovniku porastao je s približno 27 330 USD (1997) na približno 49 660 USD (2021). U sastavu BDP-a najveći je uslužni sektor s 93,6% (2021); prednjače financijske usluge (21,3% BDP-a) a slijede turizam, trgovina i logistika. Hong Kong spada u područja s najvećom koncentracijom banaka u svijetu (2019. bilo ih je oko 200). Također je svjetski značajno turističko središte (najveći prihod od turizma imao je 2014. u vrijednosti od 46,3 milijarde USD). Pandemija bolesti COVID-19 smanjila je broj turista (2019. bilo ih je 56 milijuna, a 2020. oko 3,5 milijuna), pa su i prihodi od turizma pali s 32,7 milijarda USD (2019) na približno 2,5 milijarda USD (2020). U industrijskoj ponudi prevladavaju elektronički proizvodi, tekstil, odjeća i obuća, građevni materijal, hrana, i dr. Razina izravnih stranih ulaganja kontinuirano je visoka, 2020. vrijednost je ulaganja bila 33,8% BDP-a (BDP je te godine iznosio 344,8 milijarda USD). Stopa nezaposlenosti je 5,2% (2021). Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 126 milijarda USD, a uvoza 571 milijardu USD. U vanjskoj je trgovini zastupljen i reeksport, pa je sličan sastav vodećih roba u izvozu i uvozu (komunikacijski uređaji, računala, integrirani sklopovi, uredski uređaji i njihovi dijelovi, zlato, dijamanti, nakit, satovi, igračke, i dr.). Hong Kong oskudijeva prirodnim bogatstvom pa uvozi većinu sirovina, hrane i energenata. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (20,5%), Velika Britanija (11,7%), Indija (11,2%), Švicarska (9,5%), Nizozemska (4,5%) i Singapur (3,5%). Najviše uvozi iz Kine (45,9%), Taiwana (8,7%), Singapura (7,3%), Južne Koreje (5,4%), Japana (4,7%) i SAD-a (3,8%).
Povijest
Britanci su već u početku XIX. st. uočili trgovački i strateški značaj Hong Konga, koji je tada bio malo ribarsko naselje. Kada je britanska Istočnoindijska kompanija u prvim desetljećima prošloga stoljeća umnogostručila ilegalni uvoz opijuma u Kinu, kineska je vlada poduzela odlučne mjere kako bi spriječila krijumčarenje opijuma u zemlju. Tako je uništeno 20 000 sanduka opijuma vrijednih 4 milijuna funti. Velika Britanija uzela je to kao povod za oružanu intervenciju protiv Kine. Izgubivši taj tzv. Opijumski rat (1839–42), Kina je, mirovnim ugovorom u Nankingu 1842., morala Britancima ustupiti Hong Kong, koji je 1843. postao britanska krunska kolonija. God. 1860. koloniji je priključen poluotok Kowloon, a 1898. i tzv. New Territories, unajmljeni na 99 godina. U Hong Kongu je 1922. izbio veliki štrajk lučkih radnika, a 1925–26. došlo je do općega protubritanskog štrajka te do sveopćega bojkota britanske robe. Za II. svjetskog rata Hong Kong su 25. XII. 1941. zauzeli Japanci i držali ga sve do 16. IX. 1945., kada su ga ponovno osvojile britanske trupe. Za II. svjetskog rata teško je bio oštećen u američkim napadajima iz zraka. S prestankom japanske okupacije ponovno je postao britanski posjed. Nakon pobjede komunista u Kini 1949. prihvatio je stotine tisuća izbjeglica. Kineska vlast nije priznavala britansku upravu (u Hong Kongu je osporavana u demonstracijama sredinom 1967). Nakon višegodišnjih kinesko-britanskih pregovora, 1984. je dogovoreno da Hong Kong nakon okončanja britanske uprave (1. VII. 1997) postane posebno administrativno područje Kine (uz kinesko jamstvo da će 50 godina zadržati njegov kapitalistički gospodarski sustav). S uvođenjem kineske vlasti 1997. postavljena je prijelazna uprava; nova je određena nakon izbora 1998. Početkom 2000-ih Hong Kong je zadržao određenu autonomiju u zakonodavstvu, pravosuđu i obrazovanju, a u odnosu na ostale dijelove Kine imao je veću slobodu političkog udruživanja i slobodu medija. Pokušaji kineske vlade da nametanjem novih zakona ograniči takvu autonomiju izazivali su povremene masovne prosvjede (2003., 2011., 2014., 2019). U prosvjedima od ožujka 2019. do travnja 2020. bilo je desetak poginulih i više tisuća ranjenih. Kina je u lipnju 2020. donijela zakon o zaštiti nacionalne sigurnosti u Hong Kongu (protive mu se pojedine stranke i organizacije za zaštitu ljudskih prava, koje podupiru zapadne zemlje), a politički utjecaj osnažila je ranijom promjenom izbornoga zakona u Hong Kongu u ožujku 2020 (povećan je utjecaj Izvršnoga komiteta, izbornoga tijela sklonoga središnjoj kineskoj vlasti, u biranju članova Zakonodavnoga vijeća). Od srpnja 2022. čelnik je Izvršnoga vijeća i vlade John Lee Ka-chiu (2017–21. bio je ministar sigurnosti u vladi Hong Konga).
Politički sustav
Temeljni zakon Hong Konga (na snazi od 1. VII. 1997) određuje njegovu upravnu zasebnost u sastavu Narodne Republike Kine (vremenski određenu na 50 godina) te mu definira autonomiju, osim u području obrane i vanjske politike. Temeljni zakon podložan je tumačenjima Stalnog odbora kineskoga Državnog narodnog kongresa. Zakonom je utvrđeno formiranje Izvršnoga komiteta, izbornoga tijela (elektorata) koji čine pripadnici različitih društvenih slojeva (poslovnih, radničkih, upravnih, vjerskih i dr.); broj njegovih članova rastao je od 800 (1997) do 1500 (od 2021). Članovi Izvršnoga komiteta mijenjaju se svakih pet godina, a biraju Izvršno vijeće (koje čini vladu) i njegova čelnika (u konačnici ih službeno potvrđuje središnja kineska vlast); mandat čelnika Izvršnoga vijeća (ujedno i predsjednika vlade) traje pet godina (uz mogućnost jednoga uzastopnog produljenja). Izvršni komitet također bira veći dio članova Zakonodavnoga vijeća (parlamenta) koje od izbora 2021. ima 90 članova (2016. bilo ih je 70); 40 članova bira Izvršni komitet, 30 ih se bira na osnovi funkcionalne izbornosti (putem izbornoga tijela određenog uglavnom prema poslovnim interesima; tzv. korporativni elektorat), a 20 na temelju općega biračkog prava. Stalni stanovnici Hong Konga imaju biračko pravo s navršenih 18 godina života. Sudbeni je sustav najvećim dijelom neovisan o sustavu Narodne Republike Kine; obuhvaća Sud posljednjega priziva, Visoki sud, okružne sudove i dr. Sudce vodećih sudova imenuje čelnik Izvršnoga vijeća (predsjednik vlade) prema preporuci neovisnih stručnih komisija. Administrativno je Hong Kong podijeljen na 18 okruga.
Političke stranke
Izborni sustav ograničava utjecaj političkih stranaka u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Izbori za Zakonodavno vijeće (parlament) održani su 1998., 2000., 2004., 2008., 2012., 2016. i 2021., a stranke su uglavnom podijeljene na blok desnoga centra, ideološki konzervativan i sklon središnjoj kineskoj vladi, te blok lijevoga centra koji zagovara veću demokratizaciju. U skupini su vodećih konzervativnih stranaka Demokratski savez za poboljšanje i progres Hong Konga (Democratic Alliance for the Betterment and Progress of Hong Kong; osnovan 1992), Liberalna stranka (Liberal Party; osnovana 1993), Nova narodna stranka (New People’s Party; osnovana 2011) i Savez poduzetnika i stručnjaka za Hong Kong (Business and Professionals Alliance for Hong Kong; osnovan 2012). Nakon izbora 2021. te su stranke vodeće po zastupljenosti u vlasti. Glavne su na lijevome centru Demokratska stranka (Democratic Party; osnovana 1994) i Građanska stranka (Civic Party; osnovana 2006); nisu sudjelovale na izborima 2021. Zastupljen je u vlasti i ljevičarski Savez sindikata Hong Konga (Hong Kong Federation of Trade Unions; osnovan 1948).
Film
Zbog specifičnoga geopolitičkog položaja Hong Kong se nakon II. svjetskog rata razvio u jedno od najproduktivnijih svjetskih filmskih središta, u kojem se već početkom 1950-ih proizvodilo više od 200 igranih filmova godišnje. Najčešće se snimaju niskobudžetne povijesne melodrame, baletni i akcijski (tzv. mačevalački) filmovi; potonji se oko 1970. pretvaraju u specifičnu vrstu kung-fu filmova (→ lee, bruce) vrlo popularnih i oponašanih u svijetu. Filmska industrija zapala je u krizu krajem 1980-ih i 1990-ih; no prevladala ju je širenjem na video tržište.
