struka(e): meteorologija | astronomija

heliograf (helio- + -graf), općenito, uređaj za bilježenje Sunčeva zračenja. Tako se nazivaju uređaji za automatsko bilježenje osunčanja, uređaji za snimanje Sunčeve površine, a u fototelegrafiji su se tako nazivali uređaji za odašiljanje signala Morseovom telegrafijom s pomoću reflektiranoga Sunčeva zračenja. Važan je dio svakoga heliografa heliostat.

Campbell-Stokesov heliograf nazvan po Johnu Francisu Campbellu (1821–85) koji ga je izumio 1853. i Georgeu Gabrielu Stokesu koji ga je unaprijedio 1879., bilježi osunčanje izgaranjem posebne papirnate vrpce na kojoj su označeni sati, smještene iza kuglaste staklene leće. Sunčeva svjetlost propaljuje vrpcu, a kako se Sunce pomiče, propaljena mjesta ostavljaju trag na vrpci pa se može očitati u koje doba dana je bilo sunčano. Najstariji Campbell-Stokesov heliograf u Hrvatskoj postavljen je u Zagrebu na Griču (1889), potom u Rijeci (1902–12), u Splitu na Marjanu (1926), u Hvaru (1931), Kraljevici (1935), Rabu, Šibeniku i Dubrovniku (1936), Veloj Luci (1937) i dr.

Citiranje:

heliograf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 13.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/heliograf>.