heliofiti (helio- + -fit), fotofilne (svjetloljube) biljke koje za rast i razvoj trebaju mnogo svjetlosti pa rastu na sunčanim staništima, npr. mnoge livadne biljke, pustinjske biljke, biljke kamenjarskih pašnjaka i dr. Suprotne su im biljke sjene (skiofiti). Pri određenom intenzitetu svjetlosti, koji je različit za pojedine biljne vrste, postiže se svjetlosno zasićenje i daljnje povećanje osvjetljenja nema učinka na stopu fotosinteze. U svjetlosnom je zasićenju heliofitima potrebno osvjetljenje veće od 5000 lx. C4-biljke (npr. kukuruz i šećerna trska), kod kojih među prvim produktima fotosinteze nastaju kemijski spojevi što sadržavaju po četiri atoma ugljika, za razliku od C3-biljaka u kojih nastaje 3-fosfoglicerat što sadržava tri atoma ugljika, ne dostižu svjetlosno zasićenje ni pri vrlo visokom intenzitetu svjetlosti. Heliofiti imaju visoku vrijednost kompenzacijske točke fotosinteze što odgovara osvjetljenju pri kojem se količina CO2 izlučena u procesima staničnoga disanja i fotorespiracije izjednači s količinom CO2 koja se fiksira tijekom fotosinteze. Ona za heliofite iznosi 600 do 2000 lx, dok za biljke sjene iznosi približno 100 lx.
