Hanžeković, Fedor, hrvatski filmski redatelj, scenarist i publicist (Bijeljina, BiH, 9. I. 1913 – Zagreb, 18. VIII. 1997). Sin književnika Mate Hanžekovića, studirao je anglistiku u Zagrebu te povijest umjetnosti na Exeter Collegeu u Velikoj Britaniji. Bavio se novinarstvom i prevodilaštvom. Jedan je od osnivača časopisa Filmska kultura (1957., i urednik do 1986) te umjetnički direktor Jadran filma 1964–74. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1973).
Kao redatelj bio je aktivan 1947–60., režiravši nekoliko dokumentarnih filmova (Stepinac pred narodnim sudom, 1947) te tri dugometražna igrana filma, redom adaptacije realističkih književnih predložaka ostvarene pod snažnim utjecajem poetike socijalističkoga realizma, u kojima je iskazao sklonost uporabi dijalektalnoga govora i etnografskih motiva, a u režijskom pogledu komornim prizorima, ali i preciznoj dramaturgiji i pripovjednoj funkcionalnosti, što mu je u doba nastanka filmova priskrbilo velik ugled i utjecaj. Bakonja fra-Brne (1951), o mladiću iz Dalmatinske zagore koji se zaređuje kako bi si osigurao egzistenciju, opterećen je ideološki negativnom karakterizacijom klasno uvjetovanih likova, a nastao je prema romanu Sime Matavulja, Stojan Mutikaša (1954., bosanskohercegovačka produkcija) prema romanu Svetozara Ćorovića, a jedan od najpopularnijih hrvatskih filmova uopće i uzorno ostvarenje klasičnoga pripovjednog stila Svoga tela gospodar (1957) prema kazališnoj verziji istoimene novele Slavka Kolara.
