struka(e): geografija, opća

Hainan [xainan], kineski otok u Južnokineskome moru i najmanja kineska pokrajina; 35 354 km² (s okolnim otočićima), 10 081 232 st. (2020; Kinezi, Li, Miao, Hui). Do 1988. otok (33 900 km²) je bio u sastavu pokrajine Guangdong. Od azijskoga kopna (poluotok Leizhou/Luichou) odvojen je prolazom Hainan ili Qiongzhou, širokim do 30 km. Do tercijara bio je dio južnokineskoga kopna. Ovalna je oblika, izdužen u smjeru sjeveroistok–jugozapad oko 290 km. Sastoji se od planinskoga područja u unutrašnjosti otoka, građenoga pretežno od granita (planina Wuzhi, 1867 m, Yinggeling, 1811 m), koje se stepeničasto spušta prema obali, i od nizinskoga dijela, uglavnom u sjevernome primorju. Uz obalu otoka, dugu više od 1500 km, pruža se uska aluvijalna nizina s mjestimično razvijenim mangrovama; na zapadu izlazi na Tonkinski zaljev. Klima je tropska, pod utjecajem monsuna; ljeta su vruća (srednja temperatura srpnja iznosi 18 °C), a zime tople (srednja temperatura siječnja iznosi 18 °C). Godišnja količina oborina iznosi 1500 do 2500 mm. Česti su tajfuni, osobito potkraj ljeta. Riječna je mreža gusta; većina rijeka izvire u središnjem dijelu otoka odakle teku radijalno prema obali. Glavne su rijeke Nandu, Changhua i Wanquan. U unutrašnjosti otoka, izvorno prekrivenoj vlažnim tropskim šumama, krčenjem je njihov udio smanjen na 18,5% površine (1979); planskim pošumljivanjem do 2012. udio šuma porastao je na 61,5%. U šumarstvu veliku važnost ima sječa tikovine i santalovine. Nakon osnutka pokrajine i posebne ekonomske zone 1988., Hainan se ubrzano gospodarski razvija; jača poljoprivreda, uvode se nove industrije i razvija turizam (osobito zimski). Prevladava uzgoj kaučukovca, šećerne trske, kave, kokosovih palmi, sisal-konoplje, tropskog voća (ananas, liči, mango i dr.), riže (tri žetve godišnje). Uz obalu je razvijeno ribarstvo i akvakultura. Iskorištavaju se bogata ležišta ruda željeza, titanija (70% kineskih rezervi), mangana, dragoga kamenja (cirkon i dr.), volframa i dr. Uz također bogata ležišta lignita i uljnoga škriljevca u unutrašnjosti otoka u novije su doba u podmorju otkrivena ležišta nafte i prirodnoga plina. Razvijena je kemijska, elektronička, drvna, prehrambena, metalurška i petrokemijska industrija, strojogradnja, proizvodnja građevnog materijala, papira, medicinskih aparata, umjetnih vlakana, tekstila i dr.; solane. U novije doba veliku važnost ima turizam (pješčane plaže čine više od polovice obale otoka). Najgušće je naseljeno područje na sjeveroistoku otoka, gdje se nalazi glavni grad i luka Haikou, a na južnoj se obali nalazi Sanya, drugi grad po veličini (453 819 st.) i glavno turističko središte. Prometna se mreža (željeznica, ceste) razvija uglavnom u drugoj polovici XX. st.; glavne su morske i zračne luke Haikou i Sanya. Podmornička baza Yulin nalazi se na južnoj obali otoka. Kina je prisvojila i pokrajini priključila i nenaseljena otočja Paracel (Xisha) i Spratly (Nansha) na koje pravo polažu i susjedne države.

Citiranje:

Hainan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hainan>.