Grisogono [grizo'~], Federik (Bortolazzi, Bartolačić), hrvatski filozof, astronom i liječnik (Zadar, 1472 – Zadar, 2. I. 1538). Studirao u Padovi, gdje je 1507. stekao doktorat iz medicine i filozofije te 1507/08. držao predavanja iz astrologije i matematike. Vratio se 1509. u Zadar te bio liječnik i član gradske uprave. Iako je prihvaćao ptolemejsko-peripatetičku sliku svijeta, Grisogono je bio sklon pitagorejskomu shvaćanju značenja brojeva i mjera za tumačenje stvarnosti i time se nalazi na putu prema Galileijevoj mehanici. Godine 1507. objavio je u Veneciji svoje djelo Astronomsko zrcalo kojim se ljudski um uvodi u sve znanje (Speculum astronomicum terminans intellectum humanum in omni scientia), u kojem naglašava značenje matematike – ona je pretpostavka svih ostalih područja znanja. Upravo u matematičkoj spoznaji, koja je po Grisogonu »najtočniji tumač zbilje«, temelji se čovjekova sličnost s Bogom. Iz njegovih potonjih spisa, objavljenih 1528. u Veneciji pod naslovom O načinu sprječavanja, prognoziranja i liječenja groznica; kao i o ljudskoj sreći, jednako kao i o plimi i oseci mora (De modo collegiandi, pronosticandi et curandi febres; necnon de humana felicitate, ac denique de fluxu et refluxu maris lucubrationes nuperrime in lucem editae), biva jasno da je najviše cijenio primjenu matematike u astrologiji i astronomiji. U spisu sadržanome u nizu spomenutih rasprava, pod naslovom O ljudskoj sreći i savršenstvu, izričito je ustvrdio kako među znanostima astrologija čovjeka u najvećoj mjeri čini sretnim i sličnim Bogu, savršenim. U djelu Astronomsko zrcalo objavio je tekst O cjelovitosti glazbe u kojem iznosi numerološku problematiku glazbenih intervala po uzoru na Anicija Manlija Torkvata Severina Boetija, a u djelu O načinu sprječavanja, prognoziranja i liječenja groznica izražava ideju o teoriji glazbe kao svojevrsnoj disciplini predznanja za jednu opću kozmogoniju po uzoru na renesansni neoplatonizam. Kao medicinski autor bio je posve pod utjecajem astroloških spekulacija. Donosi podatke o sušici i kužnim bolestima i njihovu liječenju u Dalmaciji. Za povijest znanosti osobito su vrijedni njegovi podatci o nekim zvijezdama i teorija o uzrocima plime i oseke. Grisogono smatra da je elevacija mora posljedica djelovanja Sunca i Mjeseca; oba nebeska tijela djeluju privlačno na morske vode i u zenitu i u nadiru. Ta je njegova pretpostavka objašnjavala drugi dnevni val plime i omogućila mu izradbu prikladna matematičkoga modela. Grisogonove zamisli o plimi razvili su poslije Frane Petrić i Markantun De Dominis.
