Boetije, Anicije Manlije Torkvat Severin (latinski Anicius Manlius Torquatus Severinus Boethius), rimski filozof, pjesnik i političar (Rim, oko 480 – Pavia, oko 524). Državnik gotskoga kralja Teodorika; optužen za sudjelovanje u uroti protiv kralja, bio je osuđen na smrt i pogubljen. Tumač Porfirija, Platona i Aristotela, prevodio neka Aristotelova djela, upozoravao na slaganje Platona i Aristotela. Autor je niza didaktičkih spisa o aritmetici (Upućivanje u aritmetiku – De institutione arithmetica), glazbi (Upućivanje u glazbu – De institutione musica), rasprava o logici i dijalektici te o teologiji (Teološka djela – Opuscula theologica). Njegov spis De institutione musica gotovo je tisuću godina, sve do početka renesanse, bio najproučavaniji glazbeno-teorijski traktat u okviru kvadrivija, gdje se iznose temeljni elementi glazbe, uvod u glazbeni odgoj, vrste konsonanci i podjela ljestvica na tetrakorde. U svojim metafizičko-teološkim djelima zastupao je neoplatonizam, a u pitanju univerzalija umjereni realizam. Glavno mu je djelo O utjehi filozofije (De consolatione philosophiae, u pet knjiga), filozofski dijalog u stihovima i prozi, pisan potkraj života, u zatvoru, koje u alegorijskom liku Filozofije razmatra središnje pitanje o vrijednosti filozofije, kao najvećeg stupnja savršenstva ljudske mudrosti, razuma, u čovjekovu životu.
