gravimetrija (lat. gravis: težak + -metrija).
1. Određivanje polja sile teže mjerenjem njezina ubrzanja u različitim točkama na Zemlji. Primjenjuje se u geodeziji (izračunavanje oblika geoida), geofizici (razdioba masa u Zemljinoj kori), geologiji (otkrivanje rudnih ležišta), geodinamici (recentna tektonika, potresi, vulkanska aktivnost), astronomiji i dr.
2. U kemijskoj analizi, skup kvantitativnih metoda u kojima, dodatkom prikladnoga reagensa, neki sastojak otopine kemijski reagira i tvori teškotopljivi talog. Talog se zatim odjeljuje filtracijom, ispire, suši ili žari, pa se kao stabilan spoj poznata sastava važe analitičkom vagom. Na temelju izmjerene mase taloga izračunava se masa, odn. udio ili koncentracija određivane tvari u uzorku. (→ elektrogravimetrija)
