Geiger, Hans

Geiger [gại'gəɹ], Hans (puno ime Johannes Wilhelm Geiger), njemački fizičar (Neustadt an der Weinstraße, 30. IX. 1882 – Potsdam, 24. IX. 1945). Doktorirao (1906) na Sveučilištu u Erlangenu. Radio na sveučilištima u Manchesteru (1907–12), Berlinu (1912–25), Kielu (1925–29), Tübingenu (1929–36). Istraživao je radioaktivnost i raspršenje alfa-čestica. S engleskim fizičarom Johnom Mitchellom Nuttalom otkrio (1911) ovisnost energije alfa-zračenja i vremena poluraspada α-radioaktivnih elemenata (Geiger-Nuttalov zakon). Godine 1913. potvrdio Rutherfordovu teoriju raspršenja alfa-čestica, koja se osniva na hipotezi sićušne atomske jezgre i velikog elektronskog omotača (planetarni model atoma). U suradnji s njemačkim fizičarom Waltherom Müllerom konstruirao (1928) Geiger-Müllerovo brojilo, iznimno važan mjerni instrument u nuklearnoj fizici. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1935). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Geiger) i planetoid (14413 Geiger).