Gargano [garga:'no], poluotok u Jadranskome moru, u sjevernom dijelu Apulije, jugoistočna Italija; 2015 km². Obuhvaća istoimeni vapnenački planinski masiv s najvišim vrhom Monte Calvo (1056 m); krško područje. Na sjeveru su lagune Lesina i Varano. Uzgoj agruma, maslina i vinove loze; proizvodnja kvalitetnih vina. Ležišta boksita. Veća su gradska središta Manfredonia na obali i San Giovanni Rotondo (26 271 st., 2021) u unutrašnjosti. Prvotni šumski pokrov, u kojem se među zimzelenim vrstama ističe primorski hrast, velikim je dijelom uništen. U priobalnom pojasu prevladavaju alepski bor, pinija i primorski bor (šumskom vegetacijom obraslo je 17,4% površine). Raznolik biljni svijet Gargana pokazuje srodnost s biljnim svijetom srednjodalmatinskog arhipelaga i susjedne dalmatinske obale, što upućuje na postojanje poprečne kopnene veze sredinom Jadrana u razdoblju tercijara (tzv. montegargansko-palagruški spoj ili montegargansko-palagruški most). Na poluotoku obitava 170 vrsta ptica (72% svih talijanskih vrsta). Veći dio poluotoka zaštićen je 1991. kao nacionalni park (1211,2 km², zajedno s otočjem Tremiti), a drevne bukove prašume u rezervatu prirode Foresta Umbra unutar njega uvrštene su 2017. na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine. Razvijen je izletnički i vjerski (svetište sv. Mihovila u Monte Sant’Angelu; kao dio langobardskih središta u Italiji na UNESCO-ovu je popisu svjetske kulturne baštine od 2011) turizam.
