Gana

Gana (Ghana; Republika Gana/Republic of Ghana), država u zapadnoj Africi, na sjevernoj obali Gvinejskoga zaljeva, između Obale Bjelokosti (duljina granice 668 km) na zapadu, Burkine Faso (548 km) na sjeveru i Toga (877 km) na istoku; obuhvaća 238 533 km².

Prirodna obilježja

Gana je pretežito nizinska zemlja, polovica teritorija leži ispod 150 m apsolutne visine. Niska i pješčana obala uz Gvinejski zaljev, duga 539 km, nastavlja se u 50 do 80 km široku, riječnim tokovima ispresijecanu obalnu nizinu (Zlatna obala). U unutrašnjosti uzdižu se blago valoviti ravnjaci (do 788 m; Ašanti, Kwahu) građeni od kristaličnih stijena (ležišta zlata i dijamanata); nešto su viši u istočnome dijelu zemlje uz granicu s Togom (Afadjato, 885 m; najviši vrh). Središnji dio Gane zauzima prostrana zavala Volte (oko 45% ukupne površine zemlje) s istoimenim akumulacijskim jezerom. Prema sjeveru nastavljaju se ravnjaci (90 do 400 m) raščlanjeni riječnim tokovima.

Južni dio Gane ima tropsku vlažnu klimu s obiljem oborina i godišnjom temperaturom od 26 °C do 29 °C; dva su kišna razdoblja (travanj–lipanj i rujan–studeni) i dva suha. U unutrašnjosti zemlje prevladava savanska klima s jednim dugotrajnijim kišnim razdobljem (svibanj–rujan; maksimum u kolovozu). Količina oborina opada od priobalja (1200 do 2000 mm) prema sjeveru zemlje (1000 mm); iznimka su ravnjaci na jugozapadu koji primaju najviše kiše (do 2500 mm). U suhome dijelu godine iz Sahare puše suh i vruć vjetar harmatan. Gotovo dvije trećine Gane pripadaju porječju rijeke Volte koja utječe u Gvinejski zaljev; na njoj je 1966. izgrađena brana Akosombo s jednim od najvećih umjetnih akumulacijskih jezera na svijetu (8502 km² s 148 km³ vode). Ostale su veće rijeke Tano, Ankobra i Pra. Obala i ušća rijeka obrasli su šumama mangrove. Tropska kišna šuma (40% teritorija; ebanovina, tikovina i mahagonij) dopire do višega područja u središnjem dijelu Gane. Na sjeveru prevladava savana.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2010. Gana ima 24 658 823 st., a prema službenoj procjeni iz 2014. godine 27 043 093 st. ili 113,3 st./km². U priobalju oko glavnoga grada (Greater Accra, 1236 st./km²) i na području ravnjaka (regija Ashanti, 196 st./km²) živi više od polovine populacije Gane, unutrašnjost je rjeđe naseljena (26 do 47 st./km²), osim poljoprivredne regije Upper East (103,7 st./km²) na krajnjem sjeveru zemlje. Od 70-ak naroda koji žive na prostoru Gane najbrojniji su pripadnici naroda Akan (Ašanti i Fante; 47,5% st.), slijede Mosi (Dagomba; 16,6% st.), Ewe (13,9% st.), Ga-Adangme (7,4% st.), Gurma (5,7% st.), Grusi (2,5%), Joruba (1,6% st.) i dr. Po vjeri prevladavaju kršćani (71,2%; najviše je pentekostalaca 28,3% i protestanata 18,4%, katolika 13,1%), muslimani suniti (17,6%), pripadnici tradicionalnih vjerovanja (5,2%) i dr. Stanovništvo ubrzano raste, godišnji je porast stanovništva 2,1% (2010–15) i odgovara vrlo visokoj stopi prirodnoga priraštaja (2,19% ili 21,9‰, 2013); natalitet je 30,9‰ i znatno je viši od svjetskoga prosjeka (18,9‰, 2013), mortalitet je 9,0‰ (2013), a mortalitet dojenčadi 41,0‰ (2014). Stanovništvo je u prosjeku vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 38,3%, od 15 do 64 godine 57,0%, a u dobi od 65 i više godina 4,7% stanovništva (2010). Očekivano je trajanje života za afričke prilike visoko; 60,2 godine za muškarce, a 62,1 godina za žene (2013). Ekonomski je aktivno 41,9% stanovništva (2014); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 44,7%, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 14,4%, a u uslužnim djelatnostima 40,9% stanovništva (2013). Gana ima devet državnih i velik broj privatnih sveučilišta, najstarija su u Accri (osnovano 1948), Kumasiju (osnovano 1952) i Cape Coastu (osnovano 1962); službeni je jezik engleski, a razgovorni su akan, ewe, mole-dagbani, ga-adangme i dr. Nepismeno je 23,3% stanovništva starijega od 15 godina (2014). Glavni je grad Accra (2 070 463 st., 2010); ostali su veći gradovi (2010): Kumasi (2 035 064 st.), Sekondi-Takoradi (539 548 st.), Tamale (371 351 st.), Ashiaman (190 972 st.), Cape Coast (169 894 st.), Tema (139 784 st.), Koforidua (120 971 st.), Ho (104 532 st.), Sunyani (74 240 st.), Wa (71 051 st.), Bolgatanga (65 549 st.); u gradovima živi 52,7% stanovništva (2013).

Gospodarstvo

Do početka 2000-ih BDP raste sporo, od 1,2 milijarde USD (1960) do 7,7 milijarda USD (1999). Od 1975. Gana je članica Zapadnoafričke ekonomske zajednice, a od 1995. Svjetske trgovinske organizacije. BDP je 2000. pao na 4,9 milijarda USD, a potom postupno raste uz povremene oscilacije (najveći je pad 2013–15., sa 62,8 milijarda USD na 49,4 milijarde USD). Udjel siromašnoga stanovništva smanjen je s 52,6% (1991) na 25,2% (2018). Godišnja stopa nezaposlenosti od 10,5% (2000) smanjena je na 2,2% (2013), zatim raste na 6,8% (2015), potom je u opadanju. Stopa je inflacije oko 39% (2023). Vrijednost BDP-a 2023. bila je 76,374 milijarda USD (najveća, 79,7 milijarda USD, ostvarena je 2021), dok BDP po stanovniku iznosi oko 2260 USD. Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu od približno 4,8 milijarda USD (2023). U sastavu BDP-a najveći je udjel uslužnoga sektora (oko 50%), potom industrijskoga (29%) i poljoprivrednoga (21%). U poljoprivredi je značajan uzgoj kakaovca, te kukuruza, tapioke, riže, ananasa, naranača, banana i dr. U svjetskoj proizvodnji zrna kakaovca od približno pet milijuna tona (2022/23), Gana je druga s udjelom od 11% (iza Obale Bjelokosti s udjelom od 39%). U industrijskome sektoru prevladavaju rudarstvo, proizvodnja nafte i plina, te drvna, građevinska, prehrambena i tekstilna industrija. Osim nafte i plina ostala su prirodna bogatstva zlato, srebro, manganova ruda, boksit, dijamanti, drvo (osobito mahagonij i ebanovina), riblji fond, hidroenergetski potencijali, i dr. Gana je 2023. na šestome mjestu u svijetu po proizvodnji zlata (oko 135 tona). Iskorištavanje nafte na kopnu (započeto 1890-ih) snažnije je 1957–66 (uz sovjetsku i rumunjsku pomoć), a potom se razvija uključivanjem zapadnih i azijskih kompanija te otvaranjem podmorskih ležišta. Najviše se sirove nafte proizvodilo 2019., u prosjeku oko 190 000 barela na dan, a potom se proizvodnja postupno smanjuje (2024. je oko 130 000 barela na dan). Godine 2020. proizvedeno je ukupno oko 66 930 000 barela nafte, najvećim dijelom (oko 40%) iz podmorskog ležišta Jubilee koje je oko 60 km udaljeno od obale (produktivno je od kraja 2010). Početkom 2010-ih naftne se zalihe procjenjuju na više od pet milijarda barela i među većima su u Africi. Vlastita proizvodnja nafte i prirodnoga plina većinom podmiruje domaće potrebe, a pojedini se naftni derivati uvoze. Vrijednost robnog izvoza 2022. bila je 20 milijarda USD, a uvoza 19,4 milijarde USD. U izvozu su najzastupljeniji zlato (47,7%), sirova nafta (oko 26%) i zrno kakaovca (5,4%); izvozi također manganovu rudu, otpadne metale, drvne proizvode, gumu, kokos, kikiriki, i dr. Uvozi naftne derivate, vozila, brodove, prehrambene proizvode, strojeve i opremu, metale, odjeću, obuću, plastične proizvode, i dr. Vodeći su partneri u izvozu Ujedinjeni Arapski Emirati (23,6%), Švicarska (16,9%), SAD (14,2%), Indija (10,2%), Kina (10,1%) i Velika Britanija (3,4%). Najviše uvozi iz Kine (40,7%), Nizozemske (6,5%), Indije (5,1%), SAD-a (4,8%) i Obale Bjelokosti (3,5%). Veličina je javnoga duga približno 83% BDP-a (2023).

Promet

Prometni je sustav Gane koncentriran u njezinu južnome dijelu. Željeznička mreža duga je 953 km (2008), od toga se koristi oko 600 km pruge; najvažniji pravci povezuju luku Takoradi s rudnicima zlata (Tarkwa, Obuasi) i boksita (Awaso) u unutrašnjosti i glavni grad Accru s Temom; u obnovi je dio pruge od Accre do Kumasija. Ukupna je duljina cesta 68 124 km (38% asfaltirano, 2012). Glavne su morske luke Tema i Takoradi. Unutarnji vodeni promet odvija se jezerom Volta (prijevoz boksita i drva). Međunarodne su zračne luke Accra (Kotoka) i Tamale.

Novac

Novčana je jedinica Ganski cedi (GHS; GH¢); 1 cedi = 100 peseva (pesewa).

Povijest

Suvremena Gana dobila je ime po staroj državi Gani (IX–XIII. st.), koja se prostirala blizu Sahare na području današnje Mauretanije i Malija, oko 800 km sjeverozapadno od današnje države. Iako se ne radi ni o istom području ni o istom stanovništvu, ime je izabrano nakon 1945. kako bi se naglasila tradicija afričke države. U današnju Ganu doseljenici su dolazili sa sjevera i sjeveroistoka. Tako su između XIII. i XVII. st. nastale države Bono, Banda, Dagomba, Mamprussi i Gonja. Obalu Gane otkrili su Portugalci 1471; oni su ondje 1481. osvojili ili utemeljili Elminu, uporište za trgovinu robovima. Zlatom bogata zemlja (odatle ime Zlatna Obala – engleski Gold Coast) privukla je u XVI. st. nizozemske, njemačke, britanske, švedske i danske trgovce, koji su uz zlato izvozili i robove u Ameriku. Nakon sporazuma 1624. Nizozemci su istisnuli Portugalce, ali su uskoro stekli jake suparnike u Englezima (od 1672. Royal-African Company; od 1750. do 1821. African Company of Merchants). Dodiri s Europljanima poticali su ekonomske, političke i društvene promjene. U XVIII. st. nastala je velika država Akwamu, koja je sezala do Dahomeja, a uskoro je ušla u sklop država Ašanti.

U to je doba cvjetala trgovina robovima i zlatom. U borbama su Britanci zavladali većim dijelom Zlatne Obale i izgradili niz tvrđava (Dixcove, Sekondi, Accra i dr.). Primorsko područje (naseljeno plemenom Fanti) stavljeno je 1821. pod nadzor Velike Britanije, tj. guvernera Zapadne Afričke Obale. Britanci su u prvoj polovici XIX. st. navalili na jaku državu plemenskoga saveza Ašanti (Ashanti), koja se protezala 20-ak kilometara od morske obale u unutrašnjost, ali su pretrpjeli nekoliko poraza (1805., 1811., 1814., 1824–31). Godine 1843. došli su svi britanski obalni posjedi pod vlast novoimenovanoga lokalnoga guvernera, ali je zemlja (1843–74) upravno bila podvrgnuta guverneru kolonije Sijera Leone. Godine 1851. Britanci su preuzeli danske, a 1872. i nizozemske posjede, čime je cijela obala potpala pod njihovu vlast. Na tom je području 1874. osnovana samostalna kolonija Zlatna Obala, kojoj su priključeni i dijelovi države Ašanti, osvojeni tek 1873–74. Suprotstavljeni kolonijalni interesi Britanaca, Francuza i Nijemaca na tom teritoriju izglađeni su diplomatskim putem do kraja XIX. st. Napokon, u sedmom ratu protiv Ašantija Britanci su 1896. podvrgnuli svojoj vlasti njihov teritorij, koji je postao britanskim protektoratom s rezidentom na čelu, a njihov je vladar Kwaka Dua III. bio prognan. Pošto su osvojili sjeverni teritorij 1897., priključili su sve te zaposjednute zemlje (1901) koloniji Zlatnoj Obali. U I. svjetskom ratu zaposjele su 1914. britanske i savezničke trupe Zapadni Togo (dio dotadašnje njemačke kolonije Togo), koji je zatim upravno priključen Zlatnoj Obali. Velika Britanija dobila je 1922. Zapadni Togo kao mandatno područje Lige naroda. Godine 1920. osnovao je odvjetnik Keizli Heiford Nacionalni kongres Zapadne Afrike. Godine 1925. Gana je dobila ustav, koji je omogućio u velikim gradovima izbor trojice domorodačkih poslanika u Zakonodavno vijeće. Tek za II. svjetskog rata ušla su 2 domorodca i u Izvršno vijeće, osnovano pod nadzorom britanskoga guvernera.

Nakon II. svjetskog rata jača antikolonijalni pokret; 1949. Kwame Nkrumah osnovao je Stranku narodne konvencije (CPP), koja je pobijedila na izborima 1951., nakon kojih je Zlatna Obala ostvarila autonomiju. Godine 1956. priključen joj je britanski dio Toga (plebiscitarnom odlukom uz podršku UN-a). Neovisnost je proglašena 6. III. 1957; preimenovana je u Ganu i ostala članica Commonwealtha. Proglašena je republikom 1960. s Nkrumahom kao predsjednikom. Godine 1964. ukinut je višestranački sustav (CPP je postala jedina stranka). Državnim udarom 1966. Nkrumah je srušen s vlasti. Vojni režim održao se do 1969., kada je odobrio parlamentarne izbore na kojima je pobijedila liberalna Progresivna stranka (osnovana uoči izbora), a njezin lider Kofi A. Busia postao je premijer. Srušen je u vojnom udaru u siječnju 1972., te odlazi u egzil u Veliku Britaniju. Do nasilnih je smjena na čelu vojnoga režima došlo u srpnju 1978. i u lipnju 1979., kada je vlast preuzela skupina mlađih časnika koju je predvodio Jerry Rawlings. Njihovo revolucionarno vijeće ubrzo je, u rujnu iste godine, prepustilo vlast civilnoj vladi, a Rawlings je ponovno preuzeo vlast novim pučem potkraj 1981. Proglašenje gospodarskoga pojasa 1986. uzrokovalo je povremene sporove oko morskih granica prema Obali Bjelokosti i Togu. Demokratski sustav obnovljen je potkraj 1992. te je Rawlings izabran za predsjednika republike kao vođa stranke Nacionalni demokratski kongres (NDC) koju je osnovao u lipnju iste godine (izabran je ponovno 1996). Pogranični spor s Togom izbio je 1993; povremeno je dolazilo do oružanih incidenata pa je međudržavna granica 1994. bila zatvorena. Na sjeveru su se 1994–95. vodili etnički sukobi u kojima je bilo približno 1000 poginulih i oko 150 000 raseljenih. U međunarodnim odnosima Gana vodi politiku nesvrstanosti, uz razvijanje suradnje sa SAD-om. Ganski diplomat Kofi Annan bio je glavni tajnik UN-a 1997–2006 (u dva mandata). Političku stabilnost održavaju redovite izborne smjene vodećih stranaka, NDC-a i Nove patriotske stranke (NPP), koje se od 2000. izmjenjuju na vlasti. John Kufuor (vođa NPP-a) bio je predsjednik republike 2001–09. u dva mandata. Kao kandidat NDC-a na predsjedničkim izborima u prosincu 2008. pobjeđuje John Atta Mills (1997–2001. bio je potpredsjednik), a nakon njegove smrti u srpnju 2012. zamijenio ga je dotadašnji potpredsjednik John Mahama, također iz NDC-a (pobijedio je na izborima u prosincu 2012., a na vlasti je ostao do početka 2017). Kandidat NPP-a Nana Akufo-Addo pobijedio je na predsjedničkim izborima potkraj 2016. i ponovno potkraj 2020 (na položaju je bio 2017–25). Od siječnja 2025. predsjednik je ponovno John Mahama (pobjednički kandidat NDC-a na izborima u prosincu 2024).

Politički sustav

Prema Ustavu od 28. IV. 1992. Gana je unitarna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i nositelj izvršne vlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od 4 godine i na najviše dva mandata. Predsjednik republike predlaže sastav vlade, koji parlament potom odobrava. Zakonodavnu vlast ima jednodomni Parlament (Parliament) sa 275 zastupnika koje biraju građani na izravnim izborima na mandat od 4 godine. Biračko je pravo opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na 10 regija. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 6. ožujka (1957).

Političke stranke

Stranka narodne konvencije (Convention People’s Party – akronim CPP), osnovana 1949., stranka je ljevice. Utemeljio ju je Kwame Nkrumah (prvi predsjednik države 1960–66) te je bila na vlasti od neovisnosti Gane do državnog udara 1966. kada je zabranjena (potom se protivila nizu vojnih režima koji su bili na vlasti), a ponovo je djelovala od početka 1996. Na izborima 2000., 2008. i 2012. osvajala je jedno zastupničko mjesto u parlamentu, a 2004. tri mjesta. Od izbora 2016. nije parlamentarna stranka. Nacionalni demokratski kongres (National Democratic Congress – akronim NDC), osnovan 1992., stranka je lijevoga centra. Njezin osnivač bio je Jerry Rawlings (vođa vojnoga režima 1979. i od kraja 1981. do početka 1993., potom izabrani predsjednik republike, na položaju do početka 2001). Natpolovičnu zastupničku većinu osvaja na izborima 1992. i 1996., te 2008. i 2012 (samostalno formira vladu), a druga je po broju zastupnika (iza NPP-a) te u oporbi poslije izbora 2000., 2004., 2016. i 2020. Ponovno je na vlasti nakon izbora potkraj 2024 (s natpolovičnim brojem zastupnika). Poslije Rawlingsa iz redova NDC-a predsjednici republike bili su John Atta Mills (2009–12) i John Mahama (2012–17), koji je ponovno predsjednik od početka 2025. Stranka je članica Progresivnog saveza i Socijalističke internacionale. Nova patriotska stranka (New Patriotic Party – akronim NPP), osnovana 1992., stranka je desnoga centra. Na vlasti se izmjenjuje s NDC-om. Bojkotirala je izbore 1992., a 1996–2000. bila je u oporbi. Vladajuća je stranka 2000–08., a zatim je vodeća u oporbi. Ponovno je na vlasti poslije izbora 2016. i 2020. Druga je na izborima 2024 (iza NDC-a) te se vraća u oporbu. Iz stranačkih redova predsjednici republike bili su John Kufuor (2001–09) i Nana Akufo-Addo (2017–25). Stranka je članica Međunarodne demokratske unije.