struka(e): ekonomija

Svjetska trgovinska organizacija (engl. World Trade Organization, akronim WTO), međunarodna organizacija, sa sjedištem u Ženevi, koja nadzire i regulira međunarodnu trgovinu kroz multilateralne pregovore i sporazume. Uz Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku temelj je modernoga svjetskog ekonomskog poretka, utemeljenoga 1944. u Bretton Woodsu (SAD). WTO je nastao kao zaključak tzv. Urugvajskoga kruga multilateralnih pregovora o Općem sporazumu o carinama i trgovini (engl. General Agreement on Tariffs and Trade, akronim GATT). Počela je raditi 1. I. 1995. Smatra se nasljednicom GATT-a, ali ga nije dokinula jer on, uz mnoge druge sporazume (navedene u Konačnom dokumentu Urugvajskoga kruga pregovora), čini osnovu međunarodnoga trgovinskog sustava, s WTO-om kao organizacijom koja nadgleda njihovo provođenje. Godine 2007. imala je 151 državu članicu. WTO nastoji urediti međunarodnu trgovinu na globalnoj razini kroz krugove (runde) multilateralnih pregovora te provođenjem prije postignutih dogovora. Na čelu je WTO-a generalni direktor koji vodi svakodnevne poslove zajedno s Generalnim vijećem. Glavno tijelo koje predstavlja države članice Ministarska je konferencija, koja bira i generalnoga direktora. Na tim se skupovima, koji se održavaju svake dvije godine, osim predstavljanja stajališta članica i davanja glavnih smjernica radu WTO-a, pripremaju i multilateralni pregovori. Prije uspostave WTO-a bilo je osam krugova takvih pregovora, od kojih je posljednji (tzv. Urugvajski, jer je bio započet 1982. u Urugvaju), zaključen 1992., bio i najobuhvatniji te se smatra najtemeljitijom reformom međunarodnoga trgovinskog sustava od konferencije u Bretton Woodsu i stvaranja privremenoga sporazuma GATT-a. Od osnutka WTO-a vode se pregovori u novom milenijskom (ili Doha) krugu, započetom 2001. u glavnom gradu Katara. WTO se temelji na pet glavnih načela. Načelo reciprociteta zahtijeva da država prigodom pregovora o smanjenju carina mora u zamjenu ponuditi smanjenje vlastitih carina na stranu robu. Načelo obvezujućih i provedivih obveza podrazumijeva da, pošto se postigne suglasnost o tarifnom sustavu i koncesijama, država ne smije mijenjati taj sustav bez novih pregovora. U suprotnom se druge države mogu žaliti Odjelu za razrješavanje sukoba (Dispute Settlement Unit) tražeći odštetu za procijenjenu štetu smanjenja trgovine. Načelo transparentnosti znači da članice moraju objavljivati pravila vanjskotrgovinske politike, obavljati redovite preglede svih mjera i davati informacije o svojem vanjskotrgovinskom sustavu drugim članicama. Na kraju, načelo sigurnosnih instrumenata znači da samo u posebnim, navedenim i jasno definiranim slučajevima države mogu upotrijebiti privremene mjere ograničenja trgovine. Najčešće je riječ o postizanju neekonomskih ciljeva (npr. embargo, sankcije), osiguranju »bolje konkurencije« (mjere protiv roba i usluga koje se namjerno prodaju po nižim cijenama – antidumping) te intervenciji iz ekonomskih razloga (zbog poremećaja tržišta, elementarne nepogode i sl.). To načelo ima dvije komponente: pravilo najpovlaštenije nacije (engl. Most Favoured Nation, akronim MFN), koje obvezuje državu članicu da sve ostale članice tretira jednako, i politiku nac. tretmana, što znači da svaka roba i usluga nakon uvoza ima jednak tretman na tržištu kao i robe i usluge proizvedene na nacionalnom tržištu.

Citiranje:

Svjetska trgovinska organizacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/svjetska-trgovinska-organizacija>.