gagaku, japanski tradicionalni dvorski glazbeno-plesni oblik podrijetlom iz Kine; u Japan stigao prije VIII. st. Izvodio ga je veliki orkestar sastavljen od kamenih i brončanih zvona, flauta, bubnjeva, a objedinjuje tri vrste glazbe: togaku, kinesku glazbu iz razdoblja dinastije Tang (618–907), komagaki, glazbu za koju se drži da je iz Koreje, te razne oblike japanske glazbe vezane uz šintoističke obrede. Togaku sadrži najveći dio repertoara s više od stotinu kompozicija koje se mogu izvoditi kao instrumentalni koncertni komadi (kangen) ili kao plesni oblici (→ bugaku). Komagaki obuhvaća manji broj kompozicija koje se uvijek izvode kao bugaku. Od japanskih oblika najbolje je sačuvan šintoistički obredni ples kagura, pod nazivom mikagura (dvorska kagura). Gagaku je bio popularan za razdoblja Nara (710–794) i Heian (794–1185), a za razdoblja Kamakura (1185–1333) popularnost mu je opala; sačuvale su ga glazbene udruge u Kyotu, Nari i Osaki koje su okupljene u Tokyu nakon restauracije Meiji 1868. Glazbenici, velikim dijelom potomci izvođača iz VIII. st., danas djeluju u odjelu za glazbu Carske palače; izvode obrednu glazbu i plesove za potrebe dvora, ali održavaju i redovite koncerte.
