bugaku (jap.: ples, glazba), japanski ceremonijalni dvorski ples, dio tradicionalne glazbe japanskoga carskog dvora zvane gagaku, u Japan prenesene u VII–VIII. st. iz Kine; eklektička umjetnost koja uz kineske i korejske utjecaje pokazuje i utjecaje iz Indije, jugoistočne i srednje Azije. Zbog slabljenja moći dvora u razdoblju Kamakura (1185–1333) gubi na popularnosti i do obnove za dinastije Meiji (1868–1912) bugaku je ostao sačuvan zahvaljujući glazbenim cehovima koji su ga izvodili u Kyotu, Nari i Osaki, gdje se i danas prigodno izvodi u hramovima; javne se izvedbe prikazuju u tokijskome Narodnom kazalištu. Na otvorenoj pozornici bez scenografije plesači s maskama, uz glazbenu pratnju, izvode repertoar od 50-ak plesova; nema pjevanja. Raniji pripovjedni elementi, tekstovi pjesama i dijalozi, nisu sačuvani.