Franklin [fræ'ŋklin], Benjamin, američki državnik, fizičar i pisac (Boston, 17. I. 1706 – Philadelphia, 17. IV. 1790). Petnaesto dijete u obitelji podrijetlom iz Engleske. Nakon osnovnoga školovanja učio je kod brata Jamesa tiskarski zanat. Godine 1727. otvorio je vlastitu tiskaru u Philadelphiji, kupio i od 1729. izdavao Pennsylvania Gazette, koja je pod njegovim uredništvom postala najutjecajnijim listom u Americi i imala važnu ulogu u oblikovanju novinstva. Godine 1732–58. objavljivao je Almanah sirotog Richarda (Poor Richard’s Almanack), godišnjak koji je stekao veliku popularnost osobito zbog maksima i poslovica što ih je uključivao. Osnovavši Library Company of Philadelphia (1731), vjerojatno prvu javnu knjižnicu u Americi, American Philosophical Society (1743), »Akademiju« (1749), koja će poslije postati Pennsylvanijsko sveučilište, Franklin se posvetio znanosti. Godine 1754. sastavio je plan za federaciju sjevernoameričkih kolonija, koji je britanska vlada odbila; 1757–62. i 1764–75. u Britaniji je zastupao interese kolonista, a 1775. bio je član Kongresa i jedan od autora Deklaracije o neovisnosti (1776). Kao diplomatski predstavnik u Francuskoj (1776–85), osigurao je francusku pomoć u Američkome ratu za neovisnost 1775–83., sklopio je s Francuskom savez 1778., a 1783. bio je potpisnik mirovnog ugovora s Velikom Britanijom nakon Američkoga rata za neovisnost. Vrativši se u Ameriku, Franklin je sudjelovao u stvaranju američkoga saveznog ustava 1787. Posljednjih godina života objavio je niz članaka u prilog ukidanju ropstva. Svojom nezavršenom Autobiografijom (Memoirs of the Life and Writings of Benjamin Franklin, 1771–90), koja je živi dokument o iskonima moderne Amerike, znatno je utjecao na američku idejnu tradiciju, primijenivši naslijeđena puritanska načela u praktičkom i utilitarnom tumačenju vlastita životnog uspjeha.
Proučavao je električne pojave (od 1746). Istražujući mogućnosti povezivanja leidenskih boca izumio je pločasti električni kondenzator (→ franklinova ploča) i kondenzatorsku bateriju za pohranjivanje električnoga naboja (1748). U djelu Pokusi i opažanja elektriciteta (Experiments and Observations on Electricity, 1751) opisao je otkriće da pri elektriziranju tijela nastaju jednake količine pozitivnih i negativnih električnih naboja (zakon očuvanja električnoga naboja) i električnu struju kao »tekućinu« s pozitivnim i negativnim električnim nabojem. Provodio je opasne pokuse u vezi s atmosferskim elektricitetom (1752) podižući žicom vezana zmaja u olujni oblak, pri čemu se pojavila električna iskra i napunila električni kondenzator. Time je dokazao da u olujnim oblacima postoje električni naboji i utvrdio da grom udara ponajprije u povišene objekte, a da ne djeluje na tijela zaštićena kovinskim štitom ili kavezom. Predložio je štapni gromobran kao zaštitu od udara groma, pa se takav način zaštite još i danas naziva Franklinovim gromobranom. Godine 1769. ili 1770., u doba kada je bio zamjenik ministra pošta za kolonije, objavio je sa svojim rođakom, američkim hidrografom Timothyjem Folgerom kartu Golfske struje. Za kasnijih prelazaka Atlantskog oceana, 1775. i 1776., sam je mjerio površinsku temperaturu mora i tako uočio da je Golfska struja toplija od okolnoga mora. Dobio je počasne diplome Harvardova sveučilišta i Sveučilišta Yale (1753), bio je član Royal Society (od 1756) i francuske Akademije znanosti (od 1772). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Franklin).
