Francusko-pruski rat (1870–71). Nakon uspjeha u ratovima protiv Danske i Austrije (1864., 1866) ojačana je Pruska postala opasnost za Francusku. Napoleon III. pokušavao se suprotstaviti rastućem utjecaju Pruske. Priliku mu je pružila kandidatura Leopolda Hohenzollerna na španjolsko prijestolje. Pod pritiskom Francuske Vilim I. povukao je Leopoldovu kandidaturu, ali je odbio novi Napoleonov zahtjev da se obveže i za budućnost. Vilim I., koji se nalazio na liječenju u Emsu, brzojavno je svoj odgovor priopćio O. von Bismarcku 13. VII. 1870 (tzv. Emska brzojavka). Smatrajući da će uspješnim ratom ubrzati ujedinjenje Njemačke, Bismarck je tekst telegrama u iskrivljenu, provokativno uvredljivu obliku dostavio tisku. Napoleonu III. to je poslužilo kao povod za objavu rata 19. VII. 1870. Za kratko vrijeme vojske Pruske i ostalih njemačkih država, koje su joj se pridružile, prodrle su u Francusku, kod Sedana opkolile i prisilile na predaju veliku francusku armiju, s kojom je bio i Napoleon III. (2. IX. 1870). Na vijest o tome u Parizu je proglašena republika (kraj Drugoga Carstva i početak Treće Republike, 4. IX). Drugu francusku armiju Nijemci su opkolili u Metzu, koji je bez ozbiljna otpora predao Nijemcima njegov zapovjednik F. A. Bazaine (27. X). Istodobno je njemačka vojska opkolila Pariz, dok su se na slobodnome području ustrojile nove francuske vojske, koje su nastavljale borbu, ali bez izgleda na uspjeh. Za to vrijeme, 18. I. 1871. proglašeno je u Versaillesu ujedinjenje Njemačke, a 28. siječnja potpisano je primirje, koje je potvrdila (1. III) i novoizabrana narodna skupština Francuske. U Parizu je izbio ustanak i osnovana 18. VIII. Komuna (revolucionarna vlada), a za to vrijeme vlada je vodila pregovore i u Frankfurtu potpisala mirovni ugovor (10. V); ustupila je Njemačkoj Alsace i Lorraineu i isplatila 5 milijardi franaka odštete. (→ pariška komuna)
