Pariška komuna (franc. Commune de Paris).
1. Naziv za pariško gradsko vijeće u doba Francuske revolucije od srpnja 1789. do 1795. Revolucionarno raspoloženo, to vijeće podupiralo je radikalizaciju politike i utjecalo na odsudne događaje 1792 (upad mnoštva u Tuileries i zbacivanje monarhije) i 1793 (udar protiv žirondinaca u Konventu). Iz Pariške komune krenula je agresivna antikršćanska propaganda, zabrana kršćanske vjere (katoličke i protestantske) te nametanje kulta Razuma (poslije Vrhovnoga Bića), koja je dovela do još krvavijega terora protiv neistomišljenika.
2. Uprava Pariza (18. III – 28. V. 1871) izabrana nakon ustanka pariške Nacionalne garde, koji je izbio kao reakcija na kapitulaciju Pariza u Francusko-pruskom ratu (28. I. 1871) i na mogućnost obnove monarhije (jaka monarhistička struja u novoj Narodnoj skupštini). U gradsko vijeće bilo je izabrano 85 zastupnika, koji su u ratnim uvjetima provodili niz demokratsko-socijalnih mjera (oprost dugova, zaštita radnika, besplatno školovanje). Parišku komunu slomile su francuske postrojbe (uz suglasnost njemačke vojske) nakon žestokih borbi, posebno u posljednjem tjednu (»Krvavi tjedan«), u kojem je poginulo najmanje 20 000 pobunjenika i približno 750 vojnika, dok je približno 38 000 pobunjenika bilo uhićeno. Sudski procesi trajali su sve do 1875. god. (26 pogubljenih i oko 7000 deportiranih). Parišku je komunu već 30. V. 1871. K. Marx na Generalnom vijeću Prve internacionale prikazao kao prvu socijalnu revoluciju, a nakon toga ona je postala događajem na koji se često pozivala socijalistička i marksistička misao i propaganda.
