Epona (galski: Velika kobila, od keltskoga epos: konj; latinski Epona), keltska božica konjâ, u galo-rimskoj religiji zaštitnica cijele porodice konja, staja, konjanika, konjušara te općenito putnika, prometa i trgovine. Kult joj se proširio u II. i III. st. iz sjeverne, istočne i zapadne Galije, a po nekim je mišljenjima izvorno nastao na području Podunavlja. Mnogobrojni se spomenici (oko 300) većinom nalaze u sjevernim dijelovima Rimskoga Carstva, a jedan je pronađen u Mauretaniji. Raširenost kulta objašnjava se popularnošću među trgovcima i vojnicima. Jedino je keltsko božanstvo kojega je kult dospio u sâm Rim, gdje se štovala s Merkurom i Herkulom; vojni zavjetni natpisi, mahom na latinskome, svjedoče da je razvila funkciju službene božice rimske vojske i konjaništva. Prikazivana je u više različitih tipskih prikaza (sa žrtvenom pliticom, paterom, ili rogom obilja), ali uvijek s barem jednim konjem ili ždrebetom. Ikonografski i sadržajno vezala se uz božanstva plodnosti (nalik Kibeli), osobito s Bakhom. Sačuvana su dva prikaza Epone s tzv. »tračkim jahačem«, lokalnim božanstvom iz Dacije.
