epoha (grč. ἐποχή, epokhḗ: zastoj; razdoblje; položaj).
1. Doba, razdoblje; vremenski odsjek obilježen nekim određenim stanjem, događanjem, razvojem ili omeđen određenim vremenskim granicama (epoha feudalizma, epoha tehnike, epoha velikih otkrića, epoha Napoleonovih ratova). – Epohalan, koji daje obilježje epohi, vrlo značajan (epohalan izum, epohalan uspjeh).
2. Geološka vremenska jedinica duža od doba, a kraća od perioda; stijene nastale tijekom jedne epohe nazivaju se serijom.
3. U astronomiji, proizvoljno odabran trenutak vremena ili datum od kojeg se odbrojava kalendar; trenutak vremena na koji se, radi usporedbe, svode podatci, posebno zvjezdani i orbitalni, referentna točka za neku vremenski promjenjivu astronomsku veličinu, npr. za element putanje. Odabrani trenutak standardne epohe obično se zadržava 50 godina. Suvremeni astronomski podatci svode se na julijansko razdoblje J2000 koje je započelo u podne 1. siječnja 2000. po svjetskom vremenu.
