epoha (grč. ἐποχή: zastoj; razdoblje; položaj).
1. Doba, razdoblje; vremenski odsjek obilježen nekim određenim stanjem, događanjem, razvojem ili omeđen određenim vremenskim granicama (epoha feudalizma, epoha tehnike, epoha velikih otkrića, epoha Napoleonovih ratova). – Epohalan, koji daje obilježje epohi, vrlo značajan (epohalan izum, epohalan uspjeh).
2. Geološka vremenska jedinica duža od doba, a kraća od perioda; stijene nastale tijekom jedne epohe nazivaju se serijom.
3. U astronomiji, trenutak vremena na koji se, radi usporedbe, svode podatci, posebno zvjezdani i orbitalni. Standardna se epoha obično zadržava 50 godina.
