elektroskop (elektro- + -skop), uređaj kojim se može pokazati je li neko tijelo električki nabijeno. Sastoji se od kućišta (najčešće metalnoga) i metalne šipke koja na jednom kraju (izvan kućišta) ima metalnu kuglu ili pločicu, a na drugome (u kućištu) obješena dva tanka metalna listića. Šipka je na kućište pričvršćena s pomoću izolatora. Ako se kuglica elektroskopa dodirne nekim naelektriziranim tijelom, šipka će se naelektrizirati pa i listići na njezinu kraju. Budući da su listići naelektrizirani istom vrstom električnoga naboja, međusobno će djelovati odbojnom električnom silom i razmaknuti. Razmak listića to je veći što je veća količina naboja dovedena na kuglicu elektroskopa.
Elektroskop sa zlatnim listićima prvi je (1787) konstruirao engleski fizičar Abraham Bennet (1749–99).
U praktičnoj su upotrebi danas elektroskopi s baždarenom skalom otklona, na kojoj se izravno čita električni napon, odn. električni naboj, ovisno o izvedbi. Takvi elektroskopi nazivaju se elektrometri ili elektrostatski voltmetri. Zbog velike osjetljivosti elektrometri se upotrebljavaju kao dozimetri za mjerenja u nuklearnoj fizici (ionizacija), a i za mjerenja vrlo visokih napona. Elektrometri mogu biti izvedeni na razne načine: Braunov s jednim listićem, Wulfov s dvjema nitima od kvarca, Thomsonov kvadratni elektrometar, itd.
