elektronski uhvat, inverzni β (beta) proces kao dio temeljnoga slabog međudjelovanja elementarnih čestica, pri kojem atomska jezgra apsorbira elektron iz atomske ljuske (najčešće K-ljuske, pa se govori o K-uhvatu) i jedan proton prelazi u neutron uz emisiju neutrina: p + e– → n + νe, npr. 1122Na + –10e → 1022Ne + νe. Elektronski uhvat teorijski je predvidio Hideki Yukawa 1935., a eksperimentalno potvrdio Luis Walter Alvarez 1937.
Na tom se procesu temelji opažanje supernove, gdje udarni val emitiranih neutrina raznese zvjezdani plašt.
Elektroni mogu biti uhvaćeni i u orbitu atoma, molekule ili iona.
