Durbešić, Tomislav, hrvatski kazališni redatelj i književnik (Niš, Srbija, 11. VII. 1928 – Pariz, 14. VIII. 2001). Diplomirao na Filozofskom fakultetu i Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu. Radio kao dramaturg u Zagreb filmu (1958–61) i HNK-u (1965–66) te predavao na Akademiji dramske umjetnosti (1972–98). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1995. Jedan je od osnivača Teatra &TD, osnovao je Večernju scenu, Mali dramski studio, Scenu P.S. i »Arku«. Postavio je više od 150 kazališnih predstava, najviše u Zagrebu, Osijeku, Beogradu, Sarajevu, Skoplju, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Režirao je djela hrvatskih i svjetskih klasika te opere. Važnije režije: Sedmorica protiv Tebe, Agamemnon (Eshil), Novela od Stanca (M. Držić), Vučistrah (P. Kanavelić), Don Juan (Molière), Neprijatelj naroda (H. Ibsen), Otac, Gospođica Julija (Strindberg), Kristofor Kolumbo (M. Krleža), Macbett, Lekcija (E. Ionesco), Happy New Year (S. de Beauvoir), Seviljski brijač (G. Rossini). Istaknuo se i scenskim postavama poezije: Kristalna kocka vedrine (T. Ujević). Autor je više zbirki pjesama (P. S., 1975; Kome?, 1987; Dosta!!!, 1990), kazališnih eseja (Fate largo, 1973; Eto tako, 1989; Live show, 1996) i drama (sabranih u knjizi Fajerunt, gospodo!, 1994).
