Devoret [dəvɔʀε'], Michel, francuski fizičar (Pariz, 1953). Diplomirao je u École nationale supérieure des télécommunications 1975., a doktorirao na Sveučilištu Orsay 1982. u Parizu. Poslijedoktorski studij proveo je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (1982–84). Radio je u laboratoriju Orme des Merisiers pri CEA Saclayu (1984–2002), na Sveučilištu Yale (2002–24), Collège de France (2007–13), u Google Quantum AI-ju (2013–24), na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari (od 2024).
Bavi se fizikom čvrstog stanja, istraživanjem kvantnomehaničke elektronike te supravodljivih strujnih krugova za obradbu informacija. Istražujući kvantna svojstva Josephsonova spoja, u suradnji s Johnom Clarkeom i Johnom Matthewom Martinisom pokazao je da se na niskoj temperaturi (oko 0,01 K) u makroskopskim električnim strujnim krugovima pri nultom električnom naponu događa kvantnomehaničko tuneliranje i kvantizacija energije (1984–85), za što su sva trojica dobila Nobelovu nagradu za fiziku (2025).
U znanstvenoistraživačkom centru Povjerenstva za atomsku energiju (Commissariat à l’énergie atomique, CEA) u Saclayu osnovao je skupinu koja se bavila istraživanjem kvantnih električnih strujnih krugova, stabiliziranjem kvantnih stanja supravodljivim sustavima, mjerila vrijeme tuneliranja, izumila jednoelektronsku pumpu (nanouređaj koji omogućuje premještanje jednoga ili određenog broja elektrona u pravilnim vremenskim razmacima, tj. omogućuje precizno određivanje električnoga naboja), izravno mjerila električni naboj Cooperovih parova i razvila kvantronij, vrstu supravodljivoga kubita (2002). Razvio je mikrovalno kvantno pojačalo za kontrolu i čitanje kvantnih informacija s visokom stabilnošću (2010) i omogućio praktičnu realizaciju kubita u supravodljivim električnim krugovima, što je temelj današnjih kvantnih računala.
Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 2003), francuske Akademije znanosti (od 2007) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2023).
