DeLillo [dəli'lou], Don, američki književnik (New York, 20. XI. 1936). Diplomirao je u New Yorku (Fordham University), radio potom nekoliko godina u marketinškoj agenciji. Prvi njegov roman Americana (1971) pripovijest je o televizijskome uredniku koji se na vrhuncu karijere odlučuje na životni zaokret te na proputovanju Amerikom traga za njezinim izgubljenim izvorištima. Slijedili su romani Krajnja zona (End Zone, 1972), Ulica Great Jones (Great Jones Street, 1973) te Ratnerova zvijezda (Ratnerʼs Star, 1976), osebujna metafikcijska satira znanosti, djelo intertekstualno oslonjeno o dječje romane Alica u zemlji čudesa i Alica s one strane zrcala engleskoga pisca i matematičara Lewisa Carrolla. Također se već i u tim ranim djelima očituju utjecaji DeLillova književnog uzora Thomasa Rugglesa Pynchona. U sljedećem romanu Igrači (Players, 1977) kritizirao je američko potrošačko društvo druge polovice XX. st. Izrazito je zapažen bio roman Bijela buka (White Noise, 1985), jedan od ranih vrhunaca njegova stvaralaštva, gdje je na satiričan način progovorio o popularnim američkim mitovima, osobito o američkome konzumerizmu, strahu od smrti te slici života oblikovanoj putem praznih sadržaja elektroničkih medija i njihovu utjecaju na bivanje. Političkih se i povijesnih tema dotaknuo u romanu Vaga (Libra, 1988), pripovijesti o Leeju Harveyu Oswaldu, ubojici američkoga predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. U romanu Mao II. (1991) pozabavio se temom položaja pisca u suvremenosti opterećenoj nasiljem u ime religije i politike. Najvažnije je njegovo dosadašnje djelo Podzemlje (Underworld, 1997), opsežan moderni povijesni roman o razdoblju hladnoga rata. U tom djelu u potpunosti odbacuje tradicionalne pripovjedne postupke te propituje složene odnose povijesti i prošlosti, prisutnoga i odsutnoga te se zanima za raznorodne oblike mogućeg posredovanja iskustva u igri stvarnosti i privida unutar međusobno povezanih sustava tehnološko-informativne mreže. Mogućim načinima nadilaženja traumatskoga iskustva bavio se u novijim romanima Umjetnica tijela (The Body Artist, 2001) te Čovjek u padu (Falling Man, 2007), pripovijesti o preživjelome u terorističkim napadima na Sjedinjene Američke Države 2001. Ostala djela: romani Kozmopolis (Cosmopolis, 2003), Točka Omega (Point Omega, 2010), Nula kelvina (Zero K, 2016); zbirka novela Anđeo Esmeralda: devet priča (The Angel Esmeralda: Nine Stories, 2011) i dr.
