Danilo, arheološka mikroregija na području sela Danila i okolnih naselja (Danilsko polje u blizini Šibenika), u kojoj se nalazi bogat neolitički lokalitet po kojem je nazvana danilska kultura, te naseobinski lokaliteti predrimskoga, delmatskoga plemena Ridita, kao i zajedničkoga riditskog i rimskoga naselja Ridera.
Početak naseljavanja danilske doline obilježavaju nalazi impresso-keramičke kulture iz ranoga neolitika na položaju Danilo – Bitinj (zapadno od sela Danila), koji vjerojatno potječu s drugog, još neotkrivenoga lokaliteta. Razvijeno naselje prapovijesnih ljudi srednjega neolitika otkriveno je na istom položaju, na temelju kojeg je definirana danilska kultura. Naselje se sastoji od nadzemnih kuća, građenih tadašnjom suvremenom tehnologijom i materijalima (zidni lijep sa šibljem i prućem, podni izolacijski sloj od kamenja), te kamenih ograda i nepravilnih jama. Lokalitet je bogat keramičkim nalazima, najstarijim slikanim posudama na istočnoj obali Jadrana, koje su osobito pridonijele definiranju kulture (najprepoznatljivija je ritualna posuda riton). U naselju je otkriveno i pet dječjih kostura (prema nekim teorijama riječ je o žrtvovanjima vezanima uz kult plodnosti). Laboratorijskim analizama naselje je datirano u razdoblje od 5300. do 4900. pr. Kr.
O kontinuitetu naseljavanja prapovijesnih zajednica svjedoče i tragovi na rubu polja. Na brdu Ulnovac nalaze se dva tumula (18 do 20 m) kultne namjene (za prinošenje žrtve), građena od sitnih keramičkih ulomaka jadranskoga tipa ljubljanske kulture prema kojima se datiraju u sam kraj bakrenog i početak brončanoga doba (1800. pr. Kr.). Iz istog su razdoblja tumuli s paljevinskim grobovima na položaju Poljakuše na Crnom brdu cetinske kulture kao i devastirani tumul na Ivankovači s nalazima brončanog i kamenog oruđa i oružja, dok je tumul na Crnom brdu s kraja razdoblja bio pod utjecajem kontinentalne kulture polja sa žarama.
Na sjevernom dijelu polja (položaj Gradina) nalaze se i ostatci glavnog naselja najzapadnijega delmatskog plemena Ridita, nastaloga potkraj željeznoga doba (oko III. do II. st. pr. Kr.). Na dominantnom, nepristupačnom uzvišenju gotovo okomitih litica, unutar suhozidnih bedema pedesetak je nastambi, nerijetko ukopanih u liticu, često s nalazima lokalne i uvozne keramike iz grčkih kolonija, dok nalazi nadgrobnih spomenika i rimske keramike upućuju na prežitak dijela autohtonog stanovništva i nakon uspostave rimske vlasti u I. st. pr. Kr.
U podnožju Gradine, na mjestu sela Danila (lokaliteti Stari Šematorij, Šematorij, Novo groblje), niz epigrafskih spomenika, uglavnom nadgrobnih i žrtveničkih (poznati od XVII. st., u XIX. st. uvršteni u Corpus inscriptionum Latinarum – CIL), svjedoče o razdoblju nakon uspostave rimske vlasti i političko-gospodarskim promjenama na prijelazu I. u II. st. (vjerojatno od doba klaudijevske do flavijevske dinastije), o spuštanju Ridita u dolinu na frekventnu prometnicu Salona–Scardona i suživotu s rimskim stanovništvom u novom naselju, nazvanome Municipium Riditarum. Natpisi na više od 200 spomenika daju podatke o strukturi riditskoga stanovništva i njihovim tradicijama, o preuzimanju rimskih funkcija u upravi grada, često uz naznaku lokalnoga socijalnog statusa (princeps municipii Riditarum), o imenima članova plemena (delmatska onomastika) koji gotovo u potpunosti zadržavaju vlastita te o velikoj popularnosti rimskoga božanstva Silvana, zaštitnika stočarstva, šuma i pastira, ali u delmatskoj inačici. Istodobno otkriveni zidovi spiralnog hodnika u Stražbenici na jugu polja, vjerojatno žrtvenik Mitri, potvrđuju postojanje i toga kulta na području Ridera.
Na položaju Stari Šematorij otkriven je i impozantan objekt s unutarnjim dvorištem, podnim mozaikom, oslikanim zidovima i mramornim ulomcima, prepoznat kao rimska villa urbana ili suburbana te njezin termalni kompleks, na kojem je u IV. st. adaptacijom podignut ranokršćanski oratorij, a poslije i crkva. Na zaravni ispred današnje crkve sv. Danijela, na položaju Šematorij, otkriveni su ostatci antičke arhitekture i srednjovjekovnih adaptacija, dok su uz samu crkvu otkriveni ulomci monumentalne arhitekture, što navodi na zaključak kako je u blizini bio forumski hram. Južno uz crkvu (položaj Novo groblje) otkriven je antički kolektor, nekoliko (kasno)antičkih grobova, a i veća kasnoantička villa rustica uz potok Dabar. S druge strane potoka (položaj Katuni) otkrivena je velika kasnoantička villa rustica s bazenima za ulje i mošt, podrumskim skladištem i stambenim dijelom s bazenom za kupanje. Sjeverno od Staroga Šematorija nalazi se villa rustica s dva bazena za skladištenje s podnicom u tehnici mozaika, podrumskim prostorijama za čuvanje životinja i ulomcima oslikane žbuke, koja je funkcionirala od II. do IV. st. Istočno od današnjega sela (položaj Veruše – Gomilice) otkriveni su ostatci arhitekture i 17 kasnoantičkih grobova, dok su dva otkrivena zapadno, na položaju Dolac.
S obzirom na to da se većina lokaliteta nalazi pod današnjim selom, mikroregija je istražena samo djelomično. Novija otkrića vila tipičnih za prigradske prostore na mjestu prije pretpostavljenoga strogog središta grada dovela su u pitanje prijašnju tezu o visokourbaniziranome gradskom rasteru. U novije se doba raširila ideja o drukčijoj urbanoj strukturi Ridera, o polururalnoj cjelini koja odgovara naselju organiziranomu oko veće putne postaje (mansio), uz važnu magistralnu prometnicu Scardona–Salona. Prema mnogobrojnim analogijama tamošnja je villa urbana zapravo mansio oko kojeg se razvilo naselje municipalnog statusa, a rustične vile opskrbljivale su putnu postaju. Zabilježena prisutnost odreda tilurijske 7. legije na prostoru Ridera u I. st. pretpostavlja i prisutnost rimskih državno-vojnih dužnosnika. Spomen riderskoga biskupa (civitatis Riditonis episcopus) u prijepisu izgubljenoga natpisa iz Milana (vjerojatno V. st.) također potvrđuje novu teoriju.
Čini se kako je prostor Danilskoga polja kontinuirano naseljen i u srednjem vijeku: iako nedostaju nalazi iz doba seobe naroda i dolaska Slavena, groblje na Šematoriju funkcionira i nakon kasne antike (IX–XIV. st.), a kraj zaseoka Eraci i na položaju Luguše otkrivena su starohrvatska groblja. U selu Biranj, pred romaničkom crkvom sv. Jurja ustanovljeno je dvadesetak monolitnih nadgrobnih ploča, neke s urezanim ukrasima karakterističnima za razdoblje XIV–XVI. st. Desetak ploča iste vrste nalazi se i kraj gotičke crkve sv. Petra između Danila i Birnja.
Najistaknutiji je istraživač Ridera bio Duje Rendić-Miočević, koji je 1951. vodio prva arheološka iskopavanja te znanstveno valorizirao riderske natpise i njihovo značenje za ilirsku onomastiku (Iliri i antički svijet, 1989). Artefakti danilske kulture te naselja Gradine i Ridera čuvaju se u Muzeju grada Šibenika.
