Cluny [klyni'], gradić u departmanu Saône-et-Loire u srednjoj Francuskoj; 4929 st. (2019). Smješten u brežuljkastom području (Mâconnais) najistočnijih ogranaka Središnjega masiva, razvio se oko glasovite benediktinske opatije koju je između 908. i 910. osnovao akvitanski vojvoda Vilim I. (Pobožni). U srednjem vijeku nosio je naziv Cluniacum. Opatija je bila izuzeta od vlasti feudalaca i biskupa te izravno podređena papi, a opate su birali sami redovnici. Opat Berno je prema pravilima benediktinskoga reda sastavio Clunyjevsku regulu, kojom su se nastojala obnoviti asketska načela redovničkoga života. Slične su težnje zahvatile mnoge benediktinske samostane u XI. st. (tzv. Clunyjevska reforma), utječući i na sveukupan vjerski život u zapadnoj Europi. Opatija je bila sjedište reda, nazivana »drugim Rimom«, mjesto hodočašća, intelektualno i kulturno središte s bogatom knjižnicom, a i mjesto naučavanja. I građevinska djelatnost u Clunyju (crkva i samostanske zgrade) bila je uzorom romaničkoj sakralnoj arhitekturi u Francuskoj i u zapadnoj Europi općenito. Crkva s kraja X. st. (građena na mjestu prvotne, znatno manje podignute početkom X. st.) bila je trobrodna bazilika sa stupovima, transeptom i ravnim krovom, dok je treća (iz XII. st.) bila monumentalna građevina u obliku peterobrodne bazilike duge 187 m, s dvama poprečnim brodovima, vijencem apsidalnih kapela, romaničkim svodom i osam zvonika (najveća rimokatolička crkva do gradnje nove bazilike sv. Petra u Rimu početkom XVI. st.). U XIII. st. opatija u Clunyju prestala je biti izvorište ranokršćanskih ideala, njezin ugled i utjecaj počeli su opadati, a autonomija joj je sve više slabjela, dok konačno (1258) nije bila primorana staviti se pod »okrilje« francuskih kraljeva koji su od 1516. imenovali opate. U XVI. st. je izgubila svaku vezu s ostalim opatijama, za Francuske revolucije ukinuta je (1790), a samostan je djelomično porušen. Od 1901. u samostanu djeluje kampus Nacionalne škole za umjetnost i obrt. Muzej umjetnosti i arheologije. Turizam; industrija kože, papira, tekstila, porculana.
