México (udomaćeno [me'ksiko], španj. izgovor [me'xiko]) (puni naziv Ciudad de México [siuδa'δ δe me'xiko]), glavni grad Meksika, najmnogoljudniji u Sjevernoj Americi i najveći grad španjolskoga govornog područja; 9 209 944 st. (2020). Ciudad de México je i najmanja savezna upravna jedinica Meksika – savezni distrikt (površina 1485 km²). Metropolitansko područje (Valle de México; 7866 km²), koje uz México obuhvaća i okolne gradove i slamove u saveznim državama México (Ecatepec, Nezahualcóyotl, Naucalpan de Juárez i dr.) i Hidalgo, ima 21 804 515 st. (2020) i ubraja se u najveća metropolitanska područja na svijetu. Leži na visini od 2240 m na mjestu nekadašnjeg jezera Texcoco (isušivano od XVII. do potkraj XX. st.), u južnome dijelu meksičke visoravni (dolina Valle de México ili Anáhuac); okružen je planinama i vulkanima (Popocatépetl, Ixtacíhuatl i dr.). Gospodarsko je, političko, kulturno, financijsko i prometno središte s jakom industrijom, bankarstvom i tiskarstvom. Grad ostvaruje 15,8% meksičkoga BDP-a (2020). Otvaranje industrijskih pogona, osobito intenzivno sredinom XX. st., potaknulo je jako doseljavanje stanovništva; do najvećeg rasta metropolitanskoga područja Méxica došlo je od 1950. do 1970., kada je broj stanovnika porastao s 3,4 milijuna u 1950. na 8,8 milijuna u 1970. Industrijska se proizvodnja – prehrambena, kemijska, tekstilna, elektrotehnička, metalna (motorna vozila i dr.) i elektronička industrija te proizvodnja papira, u novije doba preselila iz grada u rubna metropolitanska područja, a sve veću važnost u gradu imaju uslužne djelatnosti. Znatna je i filmska industrija. Poznato je turističko središte, s 5,9 milijuna turista na godinu (2021) najposjećenije u zemlji. U starome dijelu grada (od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), oko povijesnoga trga Zócalo (danas Plaza de la Constitución) koji je izgrađen na ruševinama aztečkog hrama, sačuvane su mnoge kolonijalne građevine, mahom u baroknom te klasicističkom stilu, među kojima se ističu velika katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije (započeta 1573., dovršena 1813), Nacionalna palača (sjedište predsjednika i vlade; 1526., poslije proširivana; zidne slike Diega Rivere), stara gradska vijećnica (1532; pregrađivana početkom XVIII. st. i početkom XX. st.), zgrade isusovačkog kolegija (1749., danas muzej) i kovnice novca (1734., dograđena 1779., danas muzej svjetskih kultura), crkve (sv. Frane, 1716; sv. Dominika, 1736; sv. Trojstva, 1783) i palače (Inkvizicije, 1736., danas muzej medicine; grofova Orizaba, 1737; Santiago de Calimaya, 1779., danas gradski muzej; Iturbide, 1785; tzv. rudarska palača, 1813) te građevine iz XIX. i XX. st. (npr. Palacio de Bellas Artes iz 1934., u neoklasicističkom i secesijskom stilu, danas zgrada opere i više muzeja) i ostatci aztečkog hrama Templo Mayor (otkriveni 1978). Među širokim modernim avenijama ističu se Paseo de la Reforma, sa zgradom Meksičke burze (Bolsa Mexicana) i drugim poslovnim zgradama, na čijem se jugozapadnom kraju nalazi dvorac Chapultepec (1785., kasnije dograđivan; 1864–67. rezidencija cara Maksimilijana I., danas Nacionalni povijesni muzej), te Avenida de los Insurgentes (duga tridesetak kilometara). Sjeverno od povijesnog središta, na Plaza de las Tres Culturas, nalaze se ruševine aztečke piramide Tlateloco, crkva Santiago i moderne građevine, a sjevernije, u četvrti Guadalupe A. Madero, hodočasnička crkva Guadalupe (1709). Među mnogim muzejima ističu se Nacionalni antropološki muzej (Museo Nacional de Antropología, bogata zbirka meksičkih pretkolumbovskih kultura), Muzej moderne umjetnosti (Museo de Arte Moderno), Sveučilišni muzej suvremene umjetnosti (Museo Universitario Arte Contemporáneo – MUAC, otvoren 2008; arhitekt Teodoro González de León), muzeji suvremene umjetnosti Jumex (otvoren 2013) i Tamayo (Museo Tamayo Arte Contemporáneo; Rufino Tamayo), muzej Suomaya (osnovan 1994; zbirka oko 70 000 umjetničkih predmeta), Nacionalni muzej umjetnosti (Museo Nacional de Arte – MUNAL), muzej kuća-studio Diega Rivere i Fride Kahlo, muzej-kuća Fride Kahlo (Coyoacán), muzej antikviteta Franz Mayer (XVI. st.), kuća i studio arhitekta Luisa Barragána (na UNESCO-ovu popisu od 2004). U južnom dijelu grada nalaze se moderni Sveučilišni grad (Ciudad Universitaria) i stadion sa 100 000 sjedećih mjesta izgrađen za Olimpijske igre (1968). U distriktu Xochimilco nalaze se kanali i umjetni otočići s bogatom vegetacijom (plutajući vrtovi) nastali još u doba Azteka. México ima mnogo sveučilišta i drugih visokoškolskih ustanova među kojima se ističu Universidad Nacional Autónoma de México, najprestižnije meksičko sveučilište (osnovano 1910; Ciudad Universitaria – središnji kampus sveučilišta uvršten je 2007. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine), Universidad Autónoma Metropolitana (osnovano 1973) i Instituto Politécnico Nacional (osnovan 1936). Veliko je cestovno, željezničko i zrakoplovno čvorište (međunarodna zračna luka Benito Juárez, promet više od 40 milijuna putnika na godinu; za povećane potrebe putničkog prometa otvorena je 2022. nova zračna luka Felipe Ángeles 40 km sjeveroistočno od grada, u saveznoj državi México) s razgranatom mrežom gradske podzemne željeznice. – Izgrađen je na mjestu aztečkoga grada Tenochtitlán, utemeljenoga 1325. na otoku usred jezera Texcoco. Zahvaljujući političkom usponu Azteka u XV. i XVI. st., ubrzo se razvio u najveći grad pretkolumbovske Srednje Amerike; u doba dolaska Španjolaca imao je 100 000 stanovnika. Španjolci, predvođeni H. Cortésom, zauzeli su ga 1519. i konačno 1521. Na ruševinama staroga grada Španjolci su izgradili novi, koji je već 1535. postao glavnim gradom španjolske kolonije Nove Španjolske. U XVII. st. započelo je isušivanje jezera oko grada i njegovo nasipavanje, a u XVIII. st. to je područje urbanizirano. Godine 1821. grad su zauzeli meksički revolucionari pod vodstvom A. de Iturbidea. Potom je bio pod okupacijom SAD-a (1847) i Francuske (1863–67). Za revolucije 1914–15. kratkotrajno su ga držali revolucionari. U XX. st. doživio je velik porast stanovništva. Godine 1968. ondje su održane XIX. olimpijske igre.
