Cirena ili Kirena (grč. Κυρήνη, Kyrḗnē, lat. Cyrene ili Cyrenae), glavni grad antičke Cirenaike na obali sjeverne Afrike, istočno od današnjega Banghazija (Bengazi), Libija. Osnovali su je oko 630. pr. Kr. dorski Grci. Sve do polovice V. st. pr. Kr. gradom je vladala dinastija njegova osnivača Bata. Cirena je bila poznata kao trgovačko središte (izvoz žita) s razvijenom keramičkom proizvodnjom (cirenske vaze). U gradu je bilo više čuvenih hramova, među kojima Apolonov (oko 600. pr. Kr.) i Artemidin (oko 400. pr. Kr.). Godine 331. pr. Kr. Cirenu je osvojio Aleksandar Veliki; nešto poslije došla je u ovisnost o egipatskim Ptolemejevićima. Od I. st. pr. Kr. pod vlašću Rimljana; postaje središte provincije (Libya Pentapolis) u kojem podižu raskošne zgrade carevi Trajan i Hadrijan. U kasno antičko doba naglo se razvijaju njezine luke Ptolemaida i Apolonija. Godine 643. Cirenu osvajaju Arapi. U arheološkim iskapanjima otkriveni su, uz ostatke ranodorskog Apolonova hrama, uglavnom arhitektonski ostatci iz II. st. (kazalište, terme), a 1955. i kršćanska bazilika iz V. st. U blizini grada prostrana nekropola. U Cireni su rođeni pjesnik Kalimah, geograf Eratosten, filozof Aristip. Cirena je 1982. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
