Černivci (Чеpнівці [čern’ivci'], ruski Černovci i Černovcy/Черновцы [č’irnafcɨ'], rumunjski Cernăuţi [černə·u'c’], njemački Czernowitz [čɛ'rnovic]), grad i upravno središte istoimene oblasti na obalama rijeke Pruta, zapadna Ukrajina; 267 060 st. (2020). Leži u podnožju Karpata, 40 km udaljen od ukrajinsko-rumunjske granice. Kulturno-prosvjetno (Sveučilište Jurija Fed’kovyča, osnovano 1875; medicinsko i ekonomsko sveučilište i druge visokoškolske ustanove; kazališta, muzeji: zavičajni, umjetnički, bukovinskih Židova, bukovinske dijaspore, zrakoplovni i dr.) i gospodarsko (strojograđevna, kemijska, tekstilna, prehrambena, kožarska i drvna industrija, proizvodnja sintetičkih vlakana) središte ukrajinskog dijela Bukovine. Od arhitektonskih spomenika ističu se građevine iz doba habsburške vladavine: gradska vijećnica (1843), rezidencija metropolita (1864–82; danas Sveučilište Jurija Fed’kovyča; na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 2011), te drvene crkve iz XVI–XVIII. st. Cestovno je i željezničko čvorište s međunarodnom zračnom lukom.
Prvi put se spominje 1408. kao naselje na desnoj obali Pruta (na lijevoj je obali postojala utvrda iz XII. st. koju su sredinom XIII. st. razorili Mongoli). Pod Moldavskom Kneževinom grad je u XV–XVI. st. trgovačko središte. Od 1538. pod Osmanlijama, 1775. potpao je pod Habsburšku Monarhiju osobito se razvivši od sredine XIX. st. kao glavni grad Bukovine, kada je zbog izgleda novih građevina nazivan »malim Bečom«. U tom je razdoblju imao složen etnički sastav stanovništva (Židovi, Ukrajinci, Rumunji, Poljaci, Nijemci i dr.), a 1908. ondje je održan prvi međunarodni kongres o jidišu. Između svjetskih ratova u sastavu je Rumunjske, 1940. prepušten je SSSR-u kojemu je konačno pripao 1944. (kao dio Ukrajine). Zbog promjena vlasti i II. svjetskog rata sastav stanovništva temeljito se promijenio te je grad nakon 1945. postao pretežito ukrajinski. Černivcima je 1965. pripojen grad Sadhora (Sadĝora) na lijevoj obali Pruta (osnovan 1770).
