Çatalhöyük [čαtα'lhøjyk], jedno od najvećih neolitičkih nalazišta, jugoistočno od Konye u Anatoliji, Turska. Sastoji se od dvaju velikih višeslojnih naselja, od kojih je istraživano samo istočno; u kulturnom sloju debljine gotovo 20 m utvrđeno je 13 sukcesivnih faza naseljavanja. Stariji slojevi, X–VII (sredina VII. tisućljeća pr. Kr.), pripadaju pretkeramičkomu neolitiku, a keramički predmeti pojavili su se tek u sloju VI a. Naselje su činile četverokutne kuće od ćerpiča i drvenih greda, oslonjene jedna na drugu, bez dvorišta i ulica, a komunikacije su se odvijale preko krovova. Zidovi kuća ukrašavali su se reljefima (božica koja rađa, bikovi, rogovi) i višebojnim slikama (tekstilni uzorci, različiti simboli, prikazi ruku, životinja, ptica grabljivica i obezglavljenih ljudi, plan grada s vulkanom u pozadini). Mnogobrojni su bili kipovi od pečene zemlje i različitih vrsta kamena, neki vrlo shematizirani, neki realistični poput ženskih likova u stojećem ili sjedećem položaju, s djetetom ili životinjama, ili muških likova koji jašu na životinjama. Od 2012. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
