Bukurešt (rumunjski Bucureşti [bukure'št’]), glavni grad, političko, kulturno i gospodarsko središte Rumunjske; 1 716 961 st. (2021). Leži u istočnome dijelu plodne Vlaške nizine (Muntenija), uz rijeku Dâmboviţa, pritok Argeşa. Oko stare jezgre s nizom građevina iz XVI–XVIII. st. kao što su stari kneževski dvor (Curtea Veche) s crkvom iz XVI. st., patrijaršijska katedrala iz 1658., crkve Uznesenja Bl. Djevice Marije iz 1722. i sv. Mihaela i Gabrijela iz 1724., počeo se od sredine XIX. st. razvijati moderan grad, urbanistički po uzoru na Pariz (stoga nazivan »Malim Parizom« i »Parizom Istoka«), s monumentalnim građevinama u različitim stilovima (historicističkima, secesijskom, modernističkima) kakve su koncertna dvorana Atenej (Ateneul Român) iz 1888., mnogobrojne palače, npr. Narodne banke iz 1885., Cotroceni iz 1895 (danas predsjednička rezidencija), Štedionice iz 1900., Creţulescu iz 1904., Cantacuzino iz 1906., parlamenta iz 1907., tzv. Telefonska palača iz 1934., Kraljevska palača iz 1937 (danas Nacionalni muzej umjetnosti), prostranim trgovima, ulicama i parkovima. Bukurešt je okružen jezerima uz koja se nalaze palače (Mogoşoaia iz 1702) i manastiri (Snagov, XV. st.). U razdoblju komunističke vladavine nakon II. svjetskog rata građene su nove zgrade u stilu socijalističkog realizma (npr. zgrada Opere iz 1953., zgrada Iskra iz 1957), a nakon jakog potresa 1977 (više od 1500 poginulih) u starom dijelu grada 1984–89. porušen je velik broj zgrada te izgrađen niz novih npr. Palača naroda, danas sjedište parlamenta (s površinom od 365 000 m² ubraja se u najveće zgrade civilne administracije na svijetu). U novije doba teritorijalno se jako razvio izgradnjom stambenih četvrti, upravnih zgrada, sportskih objekata i dr. Kulturno je središte s više sveučilišta od kojih je najveće Bukureštansko sveučilište, osnovano 1864. kao sljednik Kneževske akademije (1694–1821) i Kolegija sv. Save (1821–64), a među važnijima su još Politehničko, Medicinsko-farmaceutsko, Umjetničko, akademijom znanosti (1869), znanstvenim institutima, knjižnicama, kazalištima, muzejima (Nacionalni muzej umjetnosti, Muzej Zambaccian, Nacionalni muzej suvremene umjetnosti, prirodoslovni Grigore Antipa, Muzej rumunjskog seljaštva, povijesni i vojni muzeji te etnografski muzej na otvorenome). Glavno je gospodarsko središte s jakom industrijom, a u novije doba razvijenim uslužnim djelatnostima i informatičkom tehnologijom. Industrija Bukurešta ostvaruje 1/4 rumunjske industrijske proizvodnje; razvijene su metalurgija, industrija motornih vozila, lokomotiva, zrakoplova, industrijskih (opreme za bušenje nafte, za čeličane), alatnih i poljoprivrednih strojeva, elektroničkih aparata, građevnoga materijala, tekstila, papira i stakla; elektronička, kemijska, farmaceutska, prehrambena, keramička industrija; rafinerija nafte. Najveće je cestovno (paneuropski prometni koridori IV. i IX) i željezničko čvorište Rumunjske, s međunarodnim zračnim lukama Henri Coandă u Otopeniju (najprometnija u zemlji; oko 17 milijuna putnika na godinu) i Aurel Vlaicu u Bukureštu (četvrt Băneasa).
Područje današnjega Bukurešta bilo je naseljeno od paleolitika. Poslije je ondje bilo dačko i rimsko naselje. Pod imenom Cetatea Dâmboviţei spominje se 1368., a pod današnjim imenom 1459. Od 1465. je, uz Târgovişte, rezidencija vlaških knezova, a od 1659. sjedište mitropolita i prijestolnica Vlaške. Stradao je više puta u osmanskim ratovima te su ga Osmanlije 1595. spalili, potom je obnovljen. Od 1769. do 1856. u više su ga navrata okupirale ruske, austrijske i osmanske postrojbe, a ustanak 1848. svladan je s pomoću ruske i osmanske vojske. Pošto je 1859. stvorena rumunjska država, Bukurešt je u siječnju 1862. proglašen glavnim gradom. Tijekom I. svjetskog rata bio je pod okupacijom Centralnih sila 1916–18. U Bukureštu je 23. VIII. 1944. izbio antifašistički ustanak kojim je srušen profašistički režim, a njemačke snage su protjerane. Pobunom u Bukureštu potkraj 1989. srušena je vladavina Nicolaea Ceauşescua. Grad je višestruko stradavao u potresima (1738., 1802., 1838., 1940., 1977., 1990).
