Boulez [bulε:'z], Pierre, francuski skladatelj, dirigent, pedagog i glazbeni pisac (Montbrison, 26. III. 1925 – Baden-Baden, Njemačka, 5. I. 2016). Studirao kod O. Messiaena, a dvanaesttonsku tehniku skladanja proučavao kod R. Leibowitza. Godine 1945–56. bio je glazbeni voditelj kazališne trupe Compagnie Renaud-Barrault. Godine 1952. prvi je put posjetio Međunarodne tečajeve za Novu glazbu u Darmstadtu, na kojima je 1955–67. i sam držao klasu skladanja. Godine 1954. utemeljio je u Parizu koncertnu seriju Domaine musical koju je i organizirao do 1967. Od. 1958. započeo je uspješnu međunarodnu dirigentsku karijeru (Baden-Baden, Cleveland, London, New York). Od 1975. vodio je Institut de recherche et de coordination acoustique/musique (IRCAM) pri Kulturnom centru »Georges Pompidou« u Parizu, a 1976. utemeljio Ensemble intercontemporain kao okosnicu razgranatih pedagoških i koncertnih aktivnosti pri IRCAM-u. Od 1980. bio je predsjednik Orchestre de Paris.
Na sam vrh Nove glazbe nakon II. svjetskog rata Boulez je došao kao poklonik serijalnog skladanja u kojem je, oslanjajući se na A. Weberna i O. Messiaena, glazbenu građu nastojao podvrgnuti racionalnoj organizaciji (I. knjiga Struktura za dva klavira, 1952). No poslije se priklonio aleatorici (III. klavirska sonata, 1957) i eksperimentiranju s prostornom komponentom kao elementom skladanja (Répons, za 6 solista, komorni ansambl, kompjutorske zvukove i živu elektroniku, 1981). Kao dirigent isticao se preciznim i vjernim iščitavanjem partitura. – U svojim spisima uglavnom se bavio teorijom suvremenog skladanja.
