aleatorika

aleatorika (prema lat. aleatorius: koji se odnosi na kocku, kockarski), naziv za tehnike skladanja koje se rabe u glazbi druge polovice XX. st. kao posljedica skladateljske namjere da se određeni broj odluka o konačnom izgledu skladbe prepusti njezinu izvođaču. Prvi su primjeri europske aleatorike »višeznačna forma« skladbe Klavierstück XI iz 1956. K. Stockhausena i »varijabilna forma« skladbe Troisième sonate pour piano iz 1957. P. Bouleza. Slični postupci kod američkih skladatelja oko J. Cagea ne pripadaju aleatorici nego nedeterminaciji, u kojoj je stupanj izvođačke slobode osjetno veći.