Bordeaux [bɔʀdọ'], grad u jugozapadnoj Francuskoj; upravno je središte departmana Gironde i regije Nove Akvitanije; 254 436 st., metropolitansko područje 836 162 st. (2017). Najveći je akvitanski grad i važna luka na rijeci Garonni, oko 97 km od njezina utoka estuarijem Gironde u Biskajski zaljev. U povijesnome središtu grada na lijevoj obali Garonne (nazvanom Port de la Lune), uvrštenome 2007. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, mnogobrojni su arhitektonski spomenici iz različitih povijesnih razdoblja (iza Pariza Bordeaux je grad s najviše zaštićenih povijesnih spomenika u Francuskoj): ostatci rimskog amfiteatra, katedrala Saint-André (XI–XIV. st.; s raskošnim gotičkim portalom, jednim od najboljih ostvarenja francuske skulpture toga stila), bazilike Saint-Seurin (XI. st., u romaničkom stilu) i Saint-Michel (XIV–XVI. st., u stilu plamene gotike), romanička crkva Sainte-Croix (XI. st.), barokne crkve Saint-Bruno i Saint-Paul (XVII. st.), toranj Pey-Berland (XV. st.), dvoja srednjovjekovna gradska vrata, slavoluci iz XVIII. st. Današnji izgled Bordeaux je dobio ponajprije u XVIII. st., kada je urbaniziran u klasicističkome stilu: uz šetališta uz Garonnu, široke ulice (Sainte-Catherine, najdulja pješačka ulica u Francuskoj) i avenije te pravilne trgove (Bourse, Gambetta, Comédie, Victoire), izgrađen je niz bogato urešenih palača, nadbiskupska palača (danas gradska vijećnica), zgrada opere (Grand-Théâtre); urbanizacija je nastavljena i u XIX. st. (početkom kojega nastaje trg Quinconces, najveći u Francuskoj) u historicističkim stilovima (sinagoga i dr.) te između svjetskih ratova (građevine u stilu art décoa). Važno je kulturno središte s četiri sveučilišta (najstarije osnovano 1441), sveučilišnom knjižnicom, muzejima (arhitekture, akvitanske arheologije i povijesti, pomorski, umjetnosti, suvremene umjetnosti, primijenjene umjetnosti i dizajna, vinarstva i dr.), galerijama. Svjetska je prijestolnica vina; u okolici (Médoc) proizvodnja je vrhunskih crnih vina. Snažno je trgovačko i industrijsko (aeronautička, kemijska, petrokemijska, farmaceutska, optička, automobilska, elektronička, prehrambena industrija, metalurgija i brodogradnja) središte te važno cestovno i željezničko čvorište. S industrijskim i lučkim četvrtima na desnoj obali Garonne povezan je mostovima (Chaban-Delmas najviši je podizni most u Europi, otvoren 2013). Golemo lučko područje sa sedam specijaliziranih terminala – za naftu s rafinerijama (Ambès, Pauillac), kontejnerski promet (Bassens, Le Verdon), rasute terete i brodove za krstarenje – proteže se do utoka Garonne u estuarij Gironde. Godišnji lučki promet iznosi 7,2 milijuna tona (2017). Uvozi se nafta; izvoze se žitarice, naftni derivati, vino, drvo. Međunarodna zračna luka (Bordeaux-Mérignac; 7,7 milijuna putnika, 2019).
Grad je početkom I. st. pr. Kr. (prema nekim izvorima još u III. st. pr. Kr.) osnovalo keltsko pleme Biturigi (Bituriges Vivisci). Oko 60. pr. Kr. dolazi pod vlast Rima (Burdigala) i 70. postaje upravno središte rimske provincije Akvitanije te se razvija gospodarski i kulturno, osobito za dinastije Severa (193–235) kada je je imao oko 20 000 stanovnika. Vizigoti su ga zauzeli 412., a Franci 498. Od 671. u sastavu Akvitanije (osim 877–1062. kada je dio zasebnog vojvodstva Gaskonje), 732. opustošili su ga i zauzeli Arapi, a 848. i 855. Normani. S Akvitanijom je 1152. pripao Plantagenetima te je sve do 1453. bio političko središte njihovih posjeda na tlu Francuske, gospodarski prosperiravši od XIII. do XV. st. zahvaljujući trgovini vinom (1294–1303. držao ga je francuski kralj Filip II. August, 1362. dobio je samoupravu, a 1400–16. bio je neovisna gradska republika). Pod Francuskom konačno od 1453., ponovni gospodarski uzlet doživljava tijekom XVIII. st. kada postaje glavna francuska luka (i jedno od središta trgovine robljem), s oko 40 000 stanovnika. Za Francuske revolucije od 1789. sjedište je žirondinaca i 1793. pobune protiv jakobinske diktature. Od sredine XIX. st. dalje se izgrađuje te industrijalizira, a 1870–71., 1914. i 1940. bio je privremeno sjedište francuske vlade zbog njemačkog nadiranja prema Parizu (pod njemačkom je okupacijom 1940–45). Nakon II. svjetskog rata nastavlja se industrijalizacija i urbanizacija grada.
