struka(e): kemija
Berg, Paul
američki biokemičar
Rođen(a): New York, 30. VI. 1926.
Umr(la)o: Stanford, California, 15. II. 2023.

Berg [bə:ɹg], Paul, američki biokemičar (New York, 30. VI. 1926Stanford, California, 15. II. 2023). Diplomirao je biokemiju na sveučilištu Pennsylvania (1948). Radio je na sveučilištu Western Reserve (danas Case Western Reserve) u Clevelandu (1950–52) gdje je doktorirao biokemiju (1952), potom kao istraživač u Institutu za citofiziologiju Sveučilišta u Kopenhagenu (1952–54), te na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u Saint Louisu gdje je predavao mikrobiologiju (1954–59). Od 1959. predavao biokemiju na Sveučilištu Stanford gdje je nakon umirovljenja 2000. postao profesor emeritus. Ondje je ujedno bio ravnatelj Beckmanova centra za molekularnu i genetičku medicinu (1985–2000).

Smatra se utemeljiteljem genetičkog inženjerstva jer je prvi ostvario zamisao o spajanju dijelova dviju molekula DNA iz različitih organizama (1972). Ta prva rekombinantna molekula DNA sadržavala je bakterijski gen za metabolizam galaktoze i DNA virusa. Najprije je izdvojio i pročistio dobro proučenu DNA virusa SV40 (engl. simian vacuolating virus, prvi put izoliran u majmuna). Potom je izdvojio i pročistio DNA bakterijskog virusa (faga lambda) iz bakterije Escherichia coli koja je sadržavala bakterijski gen za metabolizam galaktoze. Naposljetku, Berg je iz kružnih molekula načinio molekule slobodnih krajeva (linearizirao ih), pomiješao, a potom dodao enzim DNA-ligazu (→ ligaze) kako bi povezao različite molekule DNA zahvaljujući njihovim komplementarnim krajevima (na jednom lancu DNA nalazio se niz nukleotida TTT…, a na drugom AAA…). Reakcijsku smjesu izložio je uvjetima koji su poticali povezivanje dijelova DNA i potvrdio da je DNA virusa SV40 ugrađena u bakterijsku DNA.

Tim je pokusom pokazao da je moguće spajati genetički materijal dvaju različitih organizama pa su takve rekombinantne molekule DNA (rDNA) postale zanimljive za istraživanje aktivnosti pojedinih gena. Njegov rad potaknuo je daljnja istraživanja unosa rekombinantnih molekula DNA u stanice i njihove ekspresije. Koautor je više od 200 znanstvenih radova, napose klasičnih radova o aktiviranju aminokiselina u biosintezi proteina (→ translacija) i njihovu vezanju na molekule tRNA. Napisao je niz knjiga o genetici, npr. Suočavanje s genima: jezik nasljeđivanja (Dealing With Genes: The Language of Heredity, 1992), te biografiju George Beadle: neobičan poljoprivrednik (George Beadle: An Uncommon Farmer, 2003) o genetičaru i autoru koncepta »jedan gen jedan enzim«.

Za temeljna istraživanja biokemije nukleinskih kiselina, posebice rekombinantne DNA, dobio je 1980. s Walterom Gilbertom i Frederickom Sangerom Nobelovu nagradu za kemiju. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti te Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1966.

Citiranje:

Berg, Paul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.6.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/berg-paul>.