Bell Burnell [bel bə:ne'l], Jocelyn, britanska radioastronomkinja (Belfast, 15. VII. 1943). Diplomirala (1965) na Sveučilištu u Glasgowu, doktorirala (1969) na Sveučilištu u Cambridgeu. Predavala je na Sveučilištu u Southamptonu (1970–73), Sveučilišnom koledžu u Londonu (1974–82), radila u Kraljevskoj zvjezdarnici u Edinburghu (1982–91), na Otvorenom sveučilištu (1991–2001), na Sveučilištu u Bathu (2001–04). Kao znanstvena novakinja na Cambridgeu, prateći kvazare s pomoću velikoga radioteleskopa, otkrila je mjesto na nebu s kojega dopire niz izrazito pravilnih radiovalnih pulseva, dotada nepoznatih u astronomiji (1967). Isprva se mislilo da bi se brzo radiovalno pulsiranje moglo pripisati izvanzemaljskoj civilizaciji. Tražeći objašnjenje, njezin mentor Antony Hewish i skupina suradnika pronašli su još nekoliko izvora sličnih pulseva te zaključili da su izvori neutronske zvijezde koje se jako brzo vrte. Poslije su takve zvijezde nazvane pulsarima. Za to je otkriće Hewish s Martinom Ryleom 1974. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku (dodjela nagrade voditelju grupe, a ne određenom istraživaču, izazvala je polemiku). Članica Royal Society od 2003.
