Bela II. Slijepi (Bela II. Arpadović), hrvatsko-ugarski kralj (?, 1108 – ?, 13. II. 1141). Sin vojvode Almoša, mlađega brata kralja Kolomana I., i kijevske kneginje Predslave Rjurikovič. Nakon neuspješne Almošove pobune, Koloman I. je Belu oko 1113. dao oslijepiti, zajedno s ocem. Boravio je potom u samostanima do 1129. kada je Kolomanov sin, kralj Stjepan II. Arpadović dogovorio njegov brak s Jelenom, kćeri raškoga velikog župana Uroša I. Nakon Stjepanove smrti 1131. stupio je na prijestolje. Na početku vladavine okrutno se obračunao s odgovornima za poticanje Kolomana na njegovo osljepljivanje, a potom je 1132. pobijedio Borisa, Kolomanova sina iz drugoga braka koji je pretendirao na hrvatsko-ugarsku krunu. Zbog Beline sljepoće vladala je uglavnom njegova žena Jelena te njezin brat Beloš, ugarski palatin i hrvatski ban. Već za prvih godina Beline vladavine 1133. preoteti su Veneciji Split, Trogir, Šibenik, a 1134. još i Zadar. Od 1138. u izvorima se Bela II. spominje i kao »rex Ramae«, što se tumači kao kralj Bosne, koju je 1139. kao herceštvo (vojvodstvo) predao na upravu sinu Ladislavu.
