Beerov zakon

Beerov zakon [be:'əɹ~] (prema njemačkom fizičaru Augustu Beeru, 1825–63), fizikalni zakon prema kojemu su eksponencijalno povezani svjetlosna jakost koju propušta otopina neke tvari i koncentracija otopine. Povezan s Lambertovim zakonom, Beer–Lambertov zakon može se prikazati izrazom I = I₀ e ^(–σN L), gdje je I₀ početna svjetlosna jakost, I svjetlosna jakost propuštene svjetlosti kroz sredstvo debljine L i koncentracije N, a σ reducirani apsorpcijski koeficijent karakterističan za tvar koja apsorbira svjetlost.